Nova Istra

328 Tomislav ŽIGMANOV, Subotica (Vojvodina / Srbija) CRTICE O OTOČNOJ NARAVI HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI U VOJVODINI „Možda je usmjerenost na borbu za vlastito postojanje, dugostoljetna bezdr- žavnost, te odsustvo imperijalnih kodova u vlastitoj kulturnoj praksi, uvjeto- valo da skučenost u okviru državnih granica bude mjera hrvatstva.“ Tri uvodne pripomene Kao prvo, o književnosti je i u ovome napisu riječ. I to u svojoj hrvatskoj inačici, koja stoljećima već postoji na prostoru izvan Hrvatske. Naglašavamo, dakle, tri ključ- na određenja naše glavne teme: književnost, ona kao hrvatska, koja se događala a i danas pulsira na prostoru koji nije unutar onoga što se naziva Hrvatskom. Očito, riječ je o izvanhrvatskoj hrvatskoj književnosti situiranoj na krajnjem Istoku vlastite etničke prostornosti, koja je kao takva onda viševrsnim granicama bivala odvajana, tako da je danas uvelike odvojena od književnosti matice. Stoga ćemo o njoj ovdje progovoriti kao otočnoj po naravi! Hrvatsku književ- nost u Vojvodini, naime, na temelju brojnih razloga razumijevamo kao otočnu – od nečega je odvojena, ali postojana je i živa: samosvojni je mikro-svijet književnosti u Hrvata. No, od koga je i zašto ona odvojena? Kakve su veze ovoga otoka s kopnom? Koliko su česte? Tko ih uspostavlja i tko njima upravlja? Je li udaljenost velika? Zašto, ako je bilo moguće, nije izgrađen most? Je li ih bilo, pa su porušeni? Kakva