Nova Istra

297 Sanja VULIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Šimarin prijatelj, čuvao je rukopise koje je od pokojnoga pjesnika dobio. Šimara je napisao i sedamnaestodijelnu baladu u četvercima, tj. četverosložnim stihovima, naslovljenu Jozo i Jela 5 . Književnojezični izričaj Šimarine poeme Jozo i Jela temelji se na mjesnom govoru rodnih mu Martinaca. Budući da je Šimara vrlo rano postao tjelesni invalid, ostao je u životu jako prikraćen. Uobičajene mladenačke radosti, kao i zadovoljstva čovjeka u muževnoj dobi, njemu su bili nedostižan san. Trajno i duboko Šimarino nezadovoljstvo zbog te prikraćenosti nezaustavljivo šiklja iz sti- hova sabranih u zbirci San o majci . Knjiga je tako naslovljena zbog već spomenute pjesnikove snažne povezanosti s majkom čiju je smrt vrlo teško podnio, pa je čežnja za majkom središnja tema mnogih njegovih pjesama. Međutim, u zbirci San o maj- ci dominantan je osjećaj trajnoga pjesnikova nezadovoljstva životom na koji je bio osuđen. Poezija u knjizi San o majci zapravo je poezija nezadovoljstva. U iskustvu duboko proživljene prikraćenosti u svemu onom za što pretpostavlja da bi ga činilo sretnim i ispunjenim, kao što su žena i obitelj, grčevito nastoji očuvati sjećanja na kratkotrajne trenutke varljive sreće, makar bili i začinjeni snažnom gorčinom, npr. u pjesmi „ostao bih”. Vlastita nemoć u svladavanju životnih poteškoća također je jed- na od trajnih pjesnikovih preokupacija, kao u pjesmi„čekam“. Još veće beznađe, poja- čano ravnodušnosti sredine u kojoj živi, nalazimo u pjesmi „gdje ste“. Vrlo je snažna metafora kojom u pjesmi „selidba“ doživljava svoje tijelo kao siromašnu prtljagu. U brojnim je Šimarinim pjesmama opsjednutost smrću jasno naznačena, ali jednako tako i pjesnikovo opiranje tomu mračnomu zovu, kao u pjesmi „primamljiva smrtna strahota”. Neke od pjesama ipak odaju i tračak nesigurnoga optimizma, npr. pjesma „možda”. Premda nije angažiran pjesnik, u „sedmoj pjesmi” vidi sebe kao nastavlja- ča hrvatske tradicije nakon generacije koja se žrtvovala za očuvanje nacionalnoga identiteta Hrvata u Mađarskoj. Ta pjesma završava kiticom: otac ti je Hrvat bio / zbog tog je mnogo patio / ti si njeg’va nova grana . Šimara je zaista i bio nova grana, ali nova grana na osebujan način – značajna grana na stablu hrvatskoga pjesništva u Mađarskoj. Manje je poznat kao prozaik, iako je svoje kratke proze pisao u duhu 5 Balada Jozo i Jela objavljena je na kraju pjesničke zbirke Stojim pred vama 1988. Ponovno je, ponešto izmijenjena, objavljena 1991. u Šimarinoj pjesnički zbirci Djeci a ne samo . Također je objavljena 1998., kada ju je etnograf Ernest Eperjessy uvrstio u svoju knjigu Šalje pismo Sibinjanin Janko.... (Narodne pripovijetke, prepričane junačke pjesme i predanja Andrije Hidega iz Martinaca u Mađarskoj) . Nastala je na temelju istoimene narodne pripovijetke. Zanimljivo je da je to djelo tematski vrlo srodno priči Mertvi, živoga van koju je Balint Vujkov zabilježio u čakavskoj Bizonji u polutisućljetnoj dijaspori u sjeverozapadnoj Mađarskoj, odnosno s pričom Mrtav dragi na bielom konju koju je Vujkov zabilježio u čakavskom Prodrštofu u austrijskom Gradišću. Koliko je tema te priče bila duboko urezana u svijest martinačke djece, vrlo zorno nam pokazuje i već spomenuti Šimarin stariji sumještanin i pjesnički uzor Gujaš Džuretin u svojoj podužoj pjesmi „Obrisi iz djetinjstva“.