Nova Istra

283 Đuro VIDMAROVIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Ja živim od sklada unutarnjosti. Pokupite svoje strahove i odlazite! Tvoje trajanje Od čega dišeš? Neumorna, godinama traješ bez ijednog dodira, pogleda, osmjeha i glasa. Privatio sam te i pustio u papirnatim ostacima, zalutalim zvucima i pitanjima prijatelja. Godine se prosipaju po travi, više negaženoj. I taman kad je trebalo da te nema, izroniš iz mirisa vlage, koja staje u par kvadrata. Liječio sam se Bokom i križnim putovima petkom. Više ne znam koga zalivaš bolom, kao kiša drvo. Od tebe se raste ili umire. Hvala za vino, nesanicu i par dijazepama. Možda, ne bih znao da sam živ. Gdje si Augustine? Sve nekud ide, ne bi li se vratio. Napusti, pati. Ostavi, čezne. Krene, stane. Gdje ti je dom Augustine? Što im kažeš kad te pitaju? Skupljaš dodire po putovima, brojiš osmjehe u tminama, bježiš pred tišinama. Gdje si krenuo Augustine? Hoćeš li stići? Ili će se raspući te male istine od velikih boli, I praviti krv nogama? Gdje si Augustine? Ne pravdaj se zmijama. Dovoljno znaš! Idi, Augustine, idi. Slatko će postati gorko, a tuđa krvava koljena isprosit će Milost.