Nova Istra

271 Đuro VIDMAROVIĆ HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Čuvam samo za Tebe Ti je majko uberi. Njen pogled briše bola sjene Jer ona vidi kad u meni liju tuge kiše, Budno me prate oči njene I kada nije sa mnom Tu je uz mene. Tiha, nečujna poput sjene. Zato ljubavlju ljubav zalijevam Da duže traje, da je ima. Od njene ljubavi Raste pogača moje duše I kao maestral treperi, A ja joj poljupcem kažem Crvenu ružu srca Čuvam samo za Tebe Ti je majko uberi. Zvono Svetog Tripuna Zvonilo je zvono Tripunovo i kad su nam „Obraz“ htjeli krasti; pekao je bola kao žeravica topovi pod rivom upereni u Kotor u potaji teče suza s lica; a ruke pružene nebu u molitvu sklopljene kao dva velika svica... Zvonilo je zvono Tripunovo i kad su avioni bombe bacali i kad su nedužne klali i ponovo u jame gurali... Zvonilo je zvono Tripunovo a jato galebova – liječilo rane. Zvonilo je zvono Tripunovo i kad su nas ostavili same. Zvonilo je zvono Tripunovo kad su nas tjerali – s ognjišta