Nova Istra

270 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Đuro VIDMAROVIĆ U kojoj su smještene zvijezde; I ništa i niko ne može ubiti pjesmu Ili neizgovorene riječi vezati u čvor... Kao što ni ljubav ne možete ubiti I one koje volim, jer stanuju u mom srcu, A moje srce je vasiona u kojoj se smiješe zvijezde; Zato me ne ubijajte prejakim riječima Jer pjesmu ne možete ubiti Ona je zlatno proljeće koje traje. Iza 33 latice pravde Iza 33 latice pravde Skinite mi povez Jer kantar se ljulja Pa se bojim da srce – ne pukne Svaka moja suza u pijesak klizi Kao da nestajem u nepovrat... Opet se vraćam u purpurna jutra Zaljubljena u proljeće i tebe I nosim ti na oltar srca Pjesmu – na poklon Majci Svako jutro kad ustanem Miriše beškot Majčinom ljubavlju spreman... Ćikara čaja s medom Pružena iz njene ruke Vrata duše otvara Da sunce u srce uđe I kada kiša pada. Od njene ljubavi Raste pogača moje duše I kao maestral treperi, A ja joj poljupcem kažem Crvenu ružu srca