Nova Istra

196 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Mile PEŠORDA tiču se bosanskoga kralja Stipe, Stjepana, Stipi- ce, te mrvice, zerice, i glase: „ Vratite mi jedinog insana / sred tolikog hajvana! “ A sad nešto i o sedmorici potpisnika Sara- jevske deklaracije o hrvatskom jeziku 28. siječnja 1971. , te poruke i oporuke, koja je stvorena u živu dijalogu s vremenom i prostorom, s ljudi- ma i njihovim sudbinama... Objavom knjige pripovjedaka Vitomira Lu- kića SOBA ZA PROLAZNIKE, g. 1965., do- bio je višenacionalni i višecivilizacijski mozaik bosansko-hercegovački ne samo istinski novo ime u kontekstu „pripovjedačke Bosne“, nego i predstavnike one moderne i nacionalno samo- svojne hrvatske književnostilske formacije koja će, ne samo u kovačnici vlastite duše, kovati (joyceovski kazano!) „nestvorenu svijest svo- ga naroda“. Kada je sarajevska „Svjetlost“, god. 1968., objelodanila njegov roman ALBUM, Lu- kićevi su substancijalni suveznici i čitatelji pre- poznali izvornu stvarateljsku snagu i mudrost njegova propitivalačkoga meditiranja o stvarima i ljudima u njihovu cjelovitu prepletu povezanu duhom otajstva, navještaj jednoga književnoga i intelektualnoga barda koji je snovito i vidovi- to mišlju „prodirao u nebo iskorištavajući tre- nutak kada je u svim duhovima i prostoru oko nas gospodarila pustoš“ („Bolest“ / SOBA ZA PROLAZNIKE). Lukić, podrijetlom iz Ko- njica, rodio se u Zelenici kod Herceg-Novoga 24. rujna 1929., a umro u Sarajevu 30. svibnja 1991. Odmah po njegovoj smrti, pripremio sam za tisak njegova DJELA u 10 svezaka, koja nisu ugledala svjetlost dana jer su g. 1992. uništena u mostarskoj tiskari za vrijeme srpskoga bombar- diranja Mostara. Pjesnička djela Veselka Koromana (Gornji Radišići, 1934.) – Knjiga svanuća (Sarajevo, Vitomir Lukić Veselko Koroman Nikola Martić