Nova Istra

165 Zoltán MEDVE HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU recepciju usmjerava tematika kratkih priča te da se ne zapaža blaga (samo)ironična poetika, na prvi pogled, zatvorene tematike kratkih priča. ✽ ✽ ✽ Svakako valja spomenuti neka djela suvremene hrvatske proze, koja su zbog lokalne suradnje i poteškoća u raspačavanju jedva stigla do šire čitateljske publike. Riječ je o „radionicama“ pečuškog i segedinskog književnog časopisa „Jelenkor“ i „Tiszatáj”, odnosno o trudu filozofskih fakulteta ovih gradova. U Pečuhu su u okviru zajed- ničkog projekta s osječkom Književnom revijom , „Baranya&Slavonija”, objavljene tri antologije: već spomenuta antologija postmodernističkih hrvatskih pjesnika Kro- nika melankolije , panorama slavonskih kratkih priča És a Dráva csak folyt (2005., Tekla rijeka Drava) i antologija suvremenih hrvatskih drama iz razdoblja tranzicije ( Tranzit , 2012.). U Pečuhu su objavljene zbirke pripovijedaka osječkog autora Stje- pana Tomaša Rendhagyó gyónás (2002., izbor novela većinom klasične naracije iz Tomaševih zbirki Noćni posao i Odnekud dolaze sanjari ) i zbirka novela djelomično fantastične poetike, također Osječanina, Josipa Cvenića Word Perfect mesék (1995., Word Perfect price). U Segedinu su izdali mađarski prijevod eskapističkih „borhe- sovskih“ novela Roberta Mlinarca Álomszövők (2003., Tkači snova). ✽ ✽ ✽ Suvremena hrvatska proza u mađarskim prijevodima trenutno kao da nas prati s ratišta prema otoku, iako putove ponekad ne znamo. O proznoj produkciji suvre- menih hrvatskih autora mađarska čitateljska publika putem prijevoda još uvijek do- biva fragmentarnu i slučajnu, nepotpunu, ponekad čak i lažnu sliku. Ali s obzirom na to da do prije desetak-petnaestak godina u Mađarskoj puno čitatelja nije znalo ni što je hrvatska književnost, zapravo nemamo ozbiljnog razloga za zabrinutost: čini se da će suvremena hrvatska proza u Mađarskoj postupno postati nezaobilazni dio cjelokupne prevedene književnosti.