Nova Istra

128 HRVATSKA KNJIŽEVNOST U SUSJEDSTVU Željka LOVRENČIĆ u četvrtak pjesme, u petak novca, u subotu „tovaruša“, u nedjelju Boga. Iz ovoga na- brajanja možemo razabrati značajne stvari u pjesnikinjinu životu. Možda tvrdnjom koju ponavlja dvaput ukazuje na ono što joj je iznimno važno: – opet je četvrtak, a ja još uvijek nemam pjesme . U pjesmi Naša jesen pjesnikinja također opisuje životne događaje – jesenski obi- čaji u njezinu mjestu nagovješćuju da je ljetu i bezbrižnosti došao kraj: Sad smo gotovi Ljeto je skoro mimo Žito u pridjeli Slama u škadnji Grojze je potrgano Krumplji pobrani Vrt je prekopan Polje je zorano Moremo bit s mirom. Dorotea Zeichmann tematizira i prolaznost života, povijest čovječanstva, neke gradove (primjerice, Prag u kojemu je živjela). Uz opise svakodnevice, u ovoj se zbir- ci ističu nježne ljubavne pjesme u kojima pjesnikinja izražava želju da voljenome čovjeku odagna loše misli i prenese mu svoje snove i čežnje. Ljubavlju i nježnošću odiše i pjesma upućena ocu u kojoj ga pita: zač si nisi željio sine oče boj je bio na koncu zač si željio kčere... U misaonoj poeziji teško je zaobići temu smrti ( Varijanta smrti ), dok primjerice pjesma Breza govori o ljepoti prirode i toga lijepoga drva. No, riječ je o nekoj vrsti prosvjeda jer je drvo doživljeno kao smetnja. Kad govori o odnosima između muškarca i žene – osim ljubavnih pjesama blagih tonova, Zeichmannova piše i pjesme pune ironije i sarkazma. Tako u pjesmi Moj tovaruš opisuje svakodnevicu jedne žene koja se mora brinuti o mužu i djeci. Premda u poeziji Dorothee Zeichmann ima i mračnih tonova, upravo završna pjesma zbirke, simbolično naslovljena Carpe diem , ukazuje na njezinu životnu fi- lozofiju. Pjesnikinja poziva na uživanje u svakodnevici i ljepotama koje život nudi. Među njima je, držimo, i njezina poezija.