Nova Istra

123 Željka LOVRENČIĆ, Zagreb POEZIJA DOROTEJE ZEICHMANN LIPKOVIĆ „Nostalgične i tužne tonove, svojstvene mnogim našim pjesnicima rođenima izvan Hrvatske i vjerojatno naslijeđene od predaka koji su bili prisiljeni sto- ljećima se boriti za održanje kulture i jezika na teritoriju zemalja u kojima žive, Dorothea Zeichmann uvrštava u pjesničku zbirku Mrtvi na odmoru , koja se sastoji od poezije i proze. U 27 pjesama Zeichmannova uspješno rabi sve svoje teme: uz brigu za jezik i ljubavnu tematiku, tu su izvrsni stihovi koji govore o svakodnevnome životu.“ U dugoj iseljeničkoj povijesti hrvatski je narod uvijek držao do kulture, jezika i knji- ževnosti. Uspješno je čuvao svoj identitet. U tome ga nisu spriječile ni udaljenost od matične zemlje ni prilagodba novim uvjetima života u zemljama primateljicama. Bez obzira na to gdje živjeli naši doseljenici ili njihovi potomci, postoje elementi koji ih vezuju uz hrvatsku književnost, ali i međusobno: nostalgija za rodnim krajem, ljubav prema domovini predakâ i briga za hrvatski jezik – neke su od tema svojstve- nih književnicima hrvatskih korijena koji žive i djeluju izvan Hrvatske. Naravno, tu su i teme koje im je nametnuo svakodnevni život, tipične za određena podneblja i književna razdoblja. Sve ove tvrdnje mogu se dokazati analizom poezije značajnih pjesnikinja hrvat- skih korijena, koje su djelovale ili djeluju na raznim stranama svijeta: Ástrid Fugellie Gezan (1949.) i pokojna Desenka Vukasović de Draxler (1935.- 2011.) iz Čilea, Ivana Bačić-Serdarević i Duška Crmarić Salečić iz Australije, Matilda Bölč (1949.) i Timea Horvath (1969.) iz Mađarske te Ana Šoretić (1952.) i Doroteja Zeichmann Lipković iz Austrije neke su od njih. Njihovi su pjesnički glasovi objedinjeni hrvat-