Nova Istra

356 PRILOZI O ZAVIČAJU Bruno DOBRIĆ Ovlaštenje za tiskarski obrt moglo je tiskaru, nakladniku ili knjižaru biti oduzeto u trajanju od godine dana ukoliko je netko od njih prethodno bio osuđen zbog de- likta vezanog za sadržaj publikacije koju je vlastitom obrtničkom djelatnošću proi- zveo, izdao ili raspačavao kao i zbog počinjenja nekog kaznenog djela. Nakon treće osude tijekom dvije godine dotični je zauvijek gubio dozvolu za obrt. 54 NoveliranjemZakona o tisku 1868. god. propisano je da se mogu zabraniti samo pojedinačna izdanja, a ne novine i časopisi kao takvi. Zabrana raspačavanja neke tiskovine – koja je mogla biti donesena samo za pojedinu njezinu stranicu ili sveščić u kojem je delikt počinjen, no ne i za cijelu publikaciju, kao ni za njezine sljedeće brojeve – mogla je uslijediti nakon što je sud presudio da je njezin sadržaj kažnjivo djelo. Osim sudskim putem, zapljena neke publikacije mogla je uslijediti i odlukom tijela nadležnoga za državnu sigurnost u mjestu tiskanja te publikacije 55 (u Puli je to bio kotarski kapetanat). Spomenutim Zakonom o tisku iznos kaucije 56 za objavljivanje političkih publi- kacija smanjen je na 800-1.000 guldena, a 1894. godine kaucija je ukinuta. 57 Istovremeno s početkom stavljanja u promet neke periodične publikacije trebalo je deponirati jedan njezin primjerak u odgovarajuće državno nadleštvo (u Puli je to bio kotarski kapetanat); za ostale publikacije to je trebalo učiniti 24 sata prije njezina stavljanja u promet. Nakladnici su se borili protiv zastarjelih propisa o financijskim opterećenjima novina plaćanjem pristojbe za oglase i biljega za novine na temelju kojega je na- kladnik za svaki njihov primjerak trebao platiti biljeg u iznosu 1-2 kreuzera; prvi navedeni propis ukinut je 1874. godine, a drugi tek 1900. godine. 58 Zakon o tisku iz 1862. i Prosinački ustav iz 1867. god., koji su omogućili polet novinstva u Austriji 59 – prvenstveno onoga političkog – vrijedili su do propasti Mo- narhije. Suvremeni povjesničari suglasni su u tome da je austrijski zakon o tisku bio liberalan. 60 54 Isto, str. 1197. 55 Isto, str. 1206. 56 Kaucija se plaćala samo za političke tiskovine, a služila je kao pokriće za isplatu eventualne novča- ne kazne temeljem sudske presude i za plaćanje troškova sudskoga postupka, te u slučaju stečaja nakladnika. Npr. 1881. g. ona je iznosila 6.000 forinti. 57 Olechowski, T., n. dj., str. 1510.; Usp. i: Das Österreichische Recht , n. dj., str. 1201. 58 Olechowski, T., n. dj., str. 1513-1515. 59 U austrijskom dijelu Monarhije broj periodika i njihova naklada bili su u stalnom porastu: 1881. god. bilo ih je 1.236, a 1906. god. 3.820. Hickmann, A. L., Geographisch-statistischer Taschen-Atlas von Österreich-Ungarn , 3. Aufl., Wien u. Leipzig, 1910., tabla 19. 60 T. Olechowski ocjenjuje da je zakonodavstvo vezano za tisak u austrijskome dijelu Monarhije bilo umjereno liberalno. Olechowski, T., n. dj., str. 1515/16, 1533. U usporedbi s istovrsnim zakonima