Nova Istra

333 Igor ŠIPIĆ POLITIKA I POLITIČARI nije jedini glas, već jednako tako i „glas usred šume, među izmiješanim glasovima koje ne možemo razlučiti ni razdvojiti, jer to su glasovi koji dolaze iz svih razdoblja i sa svih zemljopisnih širina, koji se tu sjedinjuju u jedinstveno vrijeme“. 12 Ako baš svi mogu biti političari, ne mogu intelektualci. DistihW. S. Gilberta kaže:„Umeni se uvijek intelektualac krio / S misli koja Vas i zapanjiti može...“ ( Iolanthe , 1882.). 13 Tu počinju svi problemi, jer u sveopćoj podi- jeljenosti trebaš naći formulu anticipativno-integrativnog intelektualnog djelovanja nužnog za „detektiranje uzroka problema pa posljedično, napose i davanje recepta za ozdravljenje bolesnih pojava i društva, ako se od tebe, u kriznim ili nenormal- nim vremenima, očekuje društveno korisni angažman“. 14 To pristaje intelektualcu „opće prakse“, kojemu je, po Milanji,„odzvonilo“, i koji više nije potreban jer ga pos- tmoderno doba isključuje, međutim, u borbi za humanizam i čovjeka, univerzalne i transtemporalne humanističke vrijednosti, kako ih je vidio Vlado Gotovac, 15 to nije dovoljno. Promjene su tako brze i goleme da ih oni koji ih proizvode više ne uspijevaju niti kontrolirati. Sve se čini da se poništi identitet, ugasi mozak čovjekov. Ako apsolutni vladar tehnologijâ ide u smjeru ekstemporalnih poduhvata skokova iz svemira, providne perilice ili očiju kojima ćemo upravljati funkcijama televizora, smirenost razvoja nužna je koliko i buktaj odgovornosti za ontološku egzistenciju čovjeka. Rostovljevu civilizacijsku neravnopravnost i osuđenost na provincijalizam naroda, koji u modernom svijetu tehnološki nije ravnopravan s narodima toga svi- jeta, ne bih danas prihvatio, a volio bih vidjeti bi li to učinio i Gotovac u današnjoj frustraciji. Ako je to sudbina planeta Zemlje, a još uvijek nismo prebrisali prašinu i mrvice s naših polica, onda svijetu nikad nisu bile potrebnije aproksimalne svjetline, prije svega dosljednost časnog čovjeka, veoma bitna dimenzija koja ga čini „svjesnim i odgovornim bićem, u nastojanju da izbjegnemo još jedan novi slom, a proizvedemo materijalna dobra koja osiguravaju gospodarsku moć, bogatstvo“ i, što je korijen sve- ga, osjećaj sigurnosti i dostojanstva čovjeka, umjesto ekonomskog rasapa. Zato su u cijeloj priči bitne koze, zadnje koje slikaju svijet virgo intacta prije nego ga „razjebu bageri, dizalice i ostala tehnička gamad“, tako tromblonski ispaljuje pjes- 12 „Poezija je plemenit glas svijeta i svjedok vremena“ (razgovarao D. Dumančić), Nova Istra , br.1/2, 2012., 155-165. 13 J. Le Goff esejistički donosi prve pojmovne vrijednosti klasičnih europskih intelektualaca-nastav- nika na sveučilištima 12. i 13. stoljeća u knjizi Intelektualci u srednjem vijeku . Posao profesora je misliti i prenositi razmišljanja na druge, što preuzimaju golijardi , lutajući satiričari i kritičari tadaš- njeg društva, crkve i političkog poretka (Abelard). „Jesenski i Turk”, Zagreb, 2009.; prvo izdanje: GZH, Zagreb, 1982. 14 Temom paradigme intelektualca i krize bavi se S. Letica u: Intelektualac i kriza , Zagreb, 1989. 15 V. Gotovac,„Razgovor o suvremenoj hrvatskoj književnosti“, Dubrovnik , 1990., 230-231.