Nova Istra

319 Janko ROŽIČ POLITIKA I POLITIČARI digmi, unatoč njezina navodna korijena u pojmu „libertas”. Kultura je, od najstarije agrikulture, njegovanje života na Zemlji. Štoviše, kultura je sve, ne samo ono što nam pomaže živjeti nego i ono što će nam pomoći preživjeti, sve što je preživjelo... Političari su u 20. stoljeću napetosti uglavnom znali samo potpaljivati. Jedino je Gandhiju s nenasiljem, tom dubokom tradicionalnom „ahimsom“, uspjelo višemili- junske mase i primiriti. Dok se napetost stvara, još uvijek je moguće nešto napraviti, jer kada započne nastavljanje politike drugim sredstvima, kako prema von Clau- sewitzu glasi klasična definicija rata, sve postaje puno teže. Nemojmo zaboraviti da je nedavno i blizu, u unutrašnjosti Balkana, palo 130.000 nepotrebnih žrtava. Na drugoj strani Sredozemnog mora, u Siriji, nedavno su nabrojili 100.000 mrtvih. I u Egiptu prijeti opasnost da se toliko obećavajuće „arapsko proljeće” pretvori u građanski rat. U Grčkoj je opet pala žrtva, pjevač, koji nije bio slijep. Sve se to do- godilo i dalje se događa pred očima svjetske javnosti. Vremena nema, situaciju treba temeljito promisliti. Želimo li nešto promijeniti, nije dovoljno samo zamijeniti poli- tičare. Potrebno je promijeniti sámu politiku. Nemojmo zaboraviti polis. Kako piše Starčević, polis je, baš kao i čovjek kojemu je bila namijenjena „Nikomahova etika”, zamišljen kao način (modus) života sáme prirode. On se zato uvijek negdje nalazi. „On je na proplanku ili u podnožju brda, na izvoru ili ušću rijeke, on je utvrda ili otvorena luka – već prema potrebi njegovih stanovnika i suglasju njegovih granica s prirodom.“ Tko kome duguje? Kako je pisalo u „Spiegelu”, Njemačka Grčkoj nije platila vojnu odštetu koja bi u današnjoj vrijednosti iznosila oko 80 milijardi eura, ako skočimo s vrjednota na vrijednosti. Gospođa Angela Merkel velikom je većinom pobijedila na izborima u Njemačkoj, možda i zato jer je u predizbornoj kampanji oprezno šutjela o „opasnim prilikama na krajnjem jugu Balkana“. Britanski „Eco- nomist”, koji ju je posljednjih godina u svezi s rješavanjem krize stalno kritizirao, piše kako je među demokratima najnadarenija političarka u svjetskim razmjerima te da bi mogla postati dominantni europski političar i osoba koja će reformirati EU u savez konkurentnih država. Slovenski ekonomist Jože P. Damjan ne slaže se s tim i veli: „Ako EU nastavi sa sadašnjom ekonomskom politikom, završit će kao nekadašnja Jugoslavija. Možda civiliziranije (bez vojnih sukoba), ali u suzama.” Asimetrična federacija, kakva je bila Jugoslavija, po njegovu je mišljenju osuđena na propast. Glavni problem EU-a kao monetarne unije vidi u zlatnom standardu koji nije moguće održavati u demokraciji. Spašavanje Grčke trebalo bi biti prije svega spašavanje njemačkih i francuskih banaka koje su se nasukale na odjednom visoko rizičnim vrijednosnicama država PIGS u svojim završnim računima. „Spas za euro bio bi“, drži Damjan „kad bi Njemačka promijenila svoju ekonomsku politiku, digla plaće, recimo, i snizila poreze te tako potaknula potrošnju, a s druge strane podigla