Nova Istra

311 Janko ROŽIČ POLITIKA I POLITIČARI potiho vodi zajedno s ulogom vodeće sile. Navodi i riječi predsjednika Europske sre- dišnje banke Marija Draghija kako nije podnošljio ni opravdano da države oblikuju takvu politiku koja šteti drugim državama („Die Zeit”, 30. kolovoza 2012.). Haber- mas ističe da valja ponavljati kako su nepovoljne prilike u kojima danas djeluje eu- ropska monetarna unija posljedice greške u planiranju – nije, naime, bila uspostav- ljena politička unija. Zajedno s političarom Clausom Offeom zauzima se za hitnu, ujedno i nepoželjnu, institucionalnu reformu za koju treba vremena. Najprije opisu- jući neiskrenu igru Berlina, navodeći nekoliko primjera kancelarkina sveeuropskog zauzimanja za uske interese njemačkih elita te njezino predizborno manevriranje i taktiziranje, Habermas odlučno zaključuje: „Političko raspoloženje Angele Merkel poznato je, ono što ona čini uspavljujuće je nebitno djelovanje.“ Premijerku ne štedi jer misli da u Europi vladaju izvanredne prilike. Njemačka, po njegovu mišljenju, ne pleše, Njemačka sjedi na buretu baruta. Beck i Habermas iz njemačke perspektive otvaraju pitanja koja je postavljao još Béla Hamvas šezdesetih godina XX. stoljeća u eseju „Nijemstvo”, gdje dolazi do iznenađujućih zaključaka: „Dok su idejni svijet i politička vlast njemačkoga fa- šizma u II. svjetskom ratu poraženi, njemačka se egzistencijalistička organizacija, koja je fašizam i stvorila, proširila diljem svijeta. Tu organizaciju nazivlju znanošću i po svoj je prilici ona prava slika i ispunjenje njemačke reformacije. Ono što se u ovom trenutku događa u svijetu, u industriji ili politici, u društvu ili gospodarstvu, u umjetnosti i mišljenju, jest scijentifizam koji se širi na svaki egzistencijski mig. Fa- šizam je, baš kao i socijalizam i komunizam, jedan od oblika te znanstvene egzisten- cijalističke organizacije, banke, glavni stožeri, sveučilišta i klinike u istom su znaku. Stvaranjem egzistencijalističke organizacije znanosti, nijemstvo je dostiglo dosad neviđene dimenzije svjetske prevlasti, što je, doduše, kao vidljiv politički podvig pro- palo, no kao vlast organizira egzistenciju autonomno i neograničeno usmjerava život svih naroda svijeta.“ Hamvas još prije toga dokazuje da su:„Doktrine te organizacije (sustavnost koju su nazvali znanošću) poremetile prirodni životni red milijunskih autonomnih naroda. Primjer za to jest utjecaj marksizma na Ruse. A promijeni- la je ona poljodjelstvo i industriju, vojsku i javnu upravu, diplomaciju i umjetnost, ustrojstvo društva i životni red pojedinca, i to tako što je sve postavila na svojevrstnu scijentifičku osnovu. S pomoću desperatne dijalektike konstruirala je pojmove kao što su idealizam i materijalizam i pozitivizam i Übermensch i svjetonazor i razvoj i rasa i klasna borba, i po tim pojmovima, ako ne onda barem po njihovim posljedi- cama (masovno klanje i lakrdija), prosječnoj trezvenosti odmah je jasno da to nije djelo spoznajna uma nego je riječ o ograničenim fiksnim idejama monomastičnog (pedantnog i arogantnog) usustavljivanja.” Tko je Hamvas da može govoriti o tako neopipljivim stvarima s tolikom sigurno-