Nova Istra

302 Nino RASPUDIĆ, Zagreb GLEDA TE U OČI I... Percepcija političara u hrvatskoj javnosti „Drumovi će poželjeti političara, al’ političara više biti neće…“ Parafrazirati na ovaj način staru narodnu poslovicu o Turcima, tj. o staroj nevolji, koju nova, još gora, čini post festum , manje crnom, donedavno bi izgledalo kao znanstvena fantastika, ali da- nas, kad u prvome zapadnom susjedstvu, talijanskom, umjesto omraženih političara Vladu vode tehnokrati, koje postavljaju banke kao neku vrstu utjerivača dugova i stezača tuđega remenja, a što je očito avangarda procesa koji će se širiti diljem kon- tinenta, čak nam ni tradicionalno omražena i prezrena figura političara ne izgleda više tako crno... Kakva je to zajednica i kakva je to javnost i stanje javnih poslova u zemlji u kojoj reći nekome da je „političar“ zvuči kao teška uvreda? Grubi prikaz dominantnog načina percepcije političara u hrvatskoj javnosti pokušat ću dati putem analize jed- noga, prilično banalnog vica, koji u kraćoj varijanti zvuči ovako: „Draga, ovaj naš sinčić će sto posto biti političar!“, kaže muž ženi. „Otkud ti to, zaboga?“, križa se supruga u čudu, pogledavajući trogodišnjaka na tuti. „Pa zar ne vidiš – gleda te u oči i sere...“ Vic zahtijeva analizu na više razina. Na prvi pogled usporedba djeteta koje kaki s političarem je zgodna, smiješna, ali proviruje iz nje i nešto iritantno, uznemirujuće, što ostavlja dojam kako tu dubinski nešto ne valja. Dijete na tuti je, u takvoj vizuri, paradigma političara iz dva razloga, tj. spojilo je dva bitna elementa – ono sere, dakle, radi nešto nedostojno (ovdje vic igra na