Nova Istra

255 Slaven LETICA, Zagreb NEGATIVNI PIGMALIONOV UČINAK ILI DOBA SLINAVACA „Stalno gledanje na vlastiti narod s umišljene visine i otvoreni prijezir prema njegovim suzama i muci... ima za krajnju posljedicu to da taj isti narod rezignirano gleda i doživljava ne samo političku kastu, već i samu državu.“ Pojam „Pigmalionov učinak (efekt)“ odavno je dobro poznat europskim i svjetskim psiholozima i sociolozima, a prigodni napisi o toj temi rijetkih hr- vatskih autora (primjerice Majde Rija- vec i Siniše Zrinščaka) pokazuju da ga poznaju i rijetki hrvatski znanstvenici srednje i mlade generacije, koji se bave suvremenim teorijama i praksom po- slovne, odgojne, obrazovne, terapijske, sportske i svake druge pozitivne mo- tivacije. „Pigmalionov učinak“ kao teorijski koncept pojavljuje se ranih šezdesetih godina- ma XX. stoljeća u sklopu raznih pokreta pozitivne psihologije i samopomoći. Može se ovako opisati: ako je neki pojedinac ili skupina ljudi svjesna da njihovi mentori, roditelji, treneri, nadređeni, poslodavci, pa i državnici „vjeruju u njih“ – da od njih očekuju i zahtijevaju najviša postignuća – oni na kraju krajeva ostvaruju znatno bo- lje rezultate od ljudi od kojih se malo traži i očekuje. Zato se „Pigmalionov učinak“ često naziva i samoostvarenim proročanstvom. Dakle: ambiciozni pojedinci, timovi, skupine, pa i cijeli narodi koji visoko po- stavljaju ljestvice budućih postignuća imaju znatno veće izglede da ta postignuća i