Nova Istra

239 Darija ŽILIĆ OGLEDI I ZAPISCI iz knjige „Trag ka ničemu“). Premda je posve svjestan svagdana , o kojemu je napisan velik broj pjesama, čini se da se pravi život odvija noću, u noćnim vizijama, kada čovjeka„pohode sjene“ i tjeraju ga da piše stihove. Sve biva upitno, i vlastito ime koje drži osobnost na okupu, svaka činjenica. I ne samo da postoji ograničeno vrijeme čovjeka, već postoji i ograničeno vrijeme svijeta, koje je utopljeno u sveprožimajuće Vrijeme . I čovjek i svijet imaju granice, svoj kraj. Iza svega ostaje otkucavati Vrijeme , pročišćeno, ono koje je nad svima, ogoljelo i apstraktno. Brka u poeziji nerijetko tematizira sam čin pisanja, način na koji nastaje pjesma, opisuje radost i mističnost toga čina, ali i način na koji pjesnik osjeća stranost vla- stite poezije. U Brke nema pretjerane metaforike, već je izraz pročišćen, misli izre- čene izravno, bez uvijanja, u gotovo mahnitom ritmu. Poezija je metafizička, nije tek ukrašavanje i bajanje o vlastitim mukama, nego pokušaj da se govori o sudbini čovječanstva i sudbini epohe. Nije stoga slučajno to što pjesnik piše o „antikristu u jeziku“, jer u poeziji nema zabrana, sakralizacije, moguće je pisati o svemu : o smrti, Vragu... U jeziku, u kojemu je sve , može se činiti sve , on je mjera svih stvari. Ali tu je i svijest o tomu da se izvan jezika ne može ništa, da pjesnik ne utječe na stvarnost koja ga okružuje. Pjesnik tematizira i čin čitanja, kad osjeća raspolovljenost bića na