Nova Istra

212 Željka LOVRENČIĆ, Zagreb UZ STOTI ROĐENDAN NICANORA PARRE „Zabranjeno je pušiti i jebati.“ Uvod U zemlji pjesnikâ, kako se obično naziva Čile, uz nobelovce Gabrielu Mistral (1889.- ‑1957.) i Pabla Nerudu (1904.-1973.), čija je poezija odavno osvojila svijet, ističu se još: Eusebio Lillo (1826.-1910.), Vicente Huidobro (1893.-1948.), Pablo de Rokha (1894.-1968.), Gonzalo Rojas (1916.-2011.), Enrique Lihn (1929.-1988.), Jorge Teil- lier (1935.-1996.), i Nicanor Parra koji je 5. rujna ove godine navršio stotinu godina. Nažalost, mi u Hrvatskoj ne možemo se podičiti poznavanjem ovih poetskih glasova, a još manje prijevodima njihovih djela – osim Pabla Nerude i, znatno manje, Gabriele Mistral, najznačajniji čileanski pjesnici hrvatskim su čitateljima uglavnom nepoznati; Enrique Lihn i Vicente Huidobro zastupljeni su svaki u jednome izboru španjolskih i hispanoameričkih pjesnika. Poeziju Nicanora Parre, izabranu pod naslovom Knjiga sumnjiva čovjeka , u izboru i prijevodu Borisa Marune objavila je Naklada MD iz Zagreba 2001. godine U njoj su obuhvaćene pjesme iz devet Parrinih zbirki: Poeme i antipoeme , Salonski stihovi , Ruske pjesme , Luđačka košulja , Druge pjesme , Arterfakti , Propovijedi i opomene Krista iz Elqui- ja , Nove propovijedi i opomene Krista iz Elquija , Parrini listovi i Raštrkane pjesme . Harold Bloom u predgovoru njegovih Sabranih djela (1935.-1972.) iznosi mišljenje da je Parra„nesumnjivo jedan od najboljih zapadnjačkih pjesnika“ (Iglesias, Almanaque Mundial , 1989:262). U snažnoj je mjeri obilježio hispanoameričku književnost, a za svoj je rad ovaj je antipjesnik , matematičar i fizičar primio mnoge nagrade među kojima se ističu Nacionalna književna nagrada (1969.), „hispanoamerički nobel“ – Nagrada „Miguel de Cervantes“ (2011.) te Iberoamerička nagrada za poeziju „Pablo Neruda“. Parru se smatra pokretačem antipoezije – uveo je nov način pisanja poezije, koji se