Nova Istra

175 Sibila PETLEVSKI OPTIMIZAM Odgovor je jednostavan: već samim postojanjem „stilova objašnjavanja“ stekla sam dojam da je konzervativizam „tvrdih“ znanosti još uvijek jak, ne samo u odnosu na mogućnosti takozvanih kvalitativnih naspram kvantitativnih istraživanja, nego i u odbijanju da se priznaju prednosti i dragocjeni„prečaci“ koje znanosti može ponudi- ti istraživanje u umjetničkoj praksi. Jednom je Dwight Conquergood 10 izrekao slav- nu rečenicu u vezi s istraživanjem izvedbenog fenomena, koji obuhvaća i umjetničke izvedbe i društvene ceremonijale: „Trajni izazov studijima izvedbe je odbiti i zamijeniti duboko ukorijenjenu po- djelu rada, apartheid znanja, koji je u akademskoj igri kao razlika između mišljenja i činjenja, interpretiranja i izrade, konceptualizacije i stvaranja. Podjela rada između teorije i prakse, apstrakcije i otjelovljenja, arbitraran je i rigidan izbor, i poput svih binarizama, u sebi sadrži eksplozivnu zamku.“ Conquergoodova teza je – ovisno o tome kako joj pristupimo – optimistična ili pesimistična u procjeni spremnosti ili nespremnosti ljudskoga uma da nadiđe zamku binarnih rješenja. Možemo se zapitati je li u tome smislu retorika znanosti „korisna“ za znanost, ili je već dovoljno samo po sebi osvijestiti da postoje različiti „stilovi objašnjavanja“ i u onome području koje – za razliku od lijepe književnosti – prisiže na objektivnost? 10 Usp. Conquergood, D. (2002.)„Performance Studies: Interventions and Radical Research”TDR, Vol. 46, No. 2 (T174), 145-156.