Nova Istra

174 OPTIMIZAM Sibila PETLEVSKI teorije na praksu znanosti bio prije svega metodološki; pritom je Darwin – misli Go- uld – promovirao povijesni stil kao valjan modus znanstvenoga diskursa i stvorio za nj čvrsti metodološki okvir. U tome smislu bi – za Goulda i Lewotina – evolucijska biologija bila bliža povijesti nego fizici, jer njen predmet su jedinstveni i nepoprav- ljivi događaji; jer se služi specifičnim tipovima dokazivanja i načinima zaključivanja, pa se tako, primjerice, oslanja na opširno opisivanje i ovisi o „dostatnim“, a ne uvijek „egzaktnim“ objašnjenjima; služi se heurističkim pravilom„pokazivanja prstom“ kao učenog nagađanja, prije nego uspostavljanjem zakona na osnovi kojega bi se deduci- ralo; oslanja se na određeni broj razlikovnih koncepata za interpretiranje dokaza, od kojih su neki koncepti više usmjereni na varijaciju i diverzitet više nego na esenciju. U tekstu pod naslovom„Španijeli St. Marxa i panglosijski paradoks: kritika jed- nog retoričkog programa“ 8 , David C. Queller pojednostavljuje, rekla bih čak banali- zira povijesno-dijalektički stil znanstvenog„pripovijedanja“, a time i znanstveni ethos svojih metodoloških suparnika. Obrušava se na „Spandrile Sv. Marka“, nadajući se (uzalud) da je kadar primijeniti jednako dojmljiv stil „znanstvene proze“ kao Gould i Lewontin. Za Quellera je Pangloss „daleko od atomizirajućeg adaptacionista“ 9 ka- kvim ga Gould i Lewontin žele prikazati. Queller uzima primjer Panglossova objaš- njenja načina na koji je dobio spolnu bolest. Pangloss, u skladu sa svojom optimi- stičkom filozofijom, objašnjava podrijetlo spolne bolesti od koje pati. On tvrdi da je zaraza do njega stigla tijekom duge razvojne linije koja seže unatrag sve do Kolum- ba, koji se istom spolnom bolešću zarazio u Zapadnim Indijama. Za Panglossa je to cijena koju moramo platiti kako bismo mogli uživati u plodovima Novoga Svijeta, poput čokolade. Gould i Lewontin znaju taj primjer i nastoje ga prisvojiti, tvrdeći da je Panglossova obrana nužnosti dobivanja spolne bolesti na osnovi funkcionalnosti čokolade, primjer adaptacionističke analize. Quellerov „kontraargument“ – izveden u području stilistike znanstvenoga diskursa – jednostavno ne ostvaruje smisao (koji bi inače bio u retoričkome osnaživanju i književnome oprimjeravanju znanstvene argumentacije), a nije u stanju proizvesti ni neposredan, snažan učinak tipičan za dobar retorički stil: „‘Dio’ koji je u pitanju za Panglossa je spolna bolest, i on joj ne prilazi kao izolira- nome obilježju, a niti kao adaptivnome obilježju, u pravome smislu. Umjesto toga, značenje [toga dijela] može se pronaći samo u složenoom, bogatom, organskom sifilo-čokoladnom odnosu.“ (Queller 1995, 487) Možete se zapitati zašto sam u ogled o optimizmu umetnula temu o znanosti. 8 Queller, D.C. (1995.). „The Spaniels of St. Marx and the Panglossiam Paradox: A Critique of a Rhetorical Programme“, The Quarterly Review of Bilogy , Vol. 70. No. 4 (Dec, 1995.), 485-489. 9 Cf. Ibid ., 487.