Nova Istra

134 Irena LUKŠIĆ, Duga Resa OP!TI?MI!ZA?M! Razmišljanja o životu u umjetnosti Vraćajući se izvoru, rijeke se pretvaraju u suze... Josif Brodski Ono na što ću se osvrnuti nije raspad i obesmišljavanje umjetnosti, kako bi se to na prvi pogled moglo zaključiti prema ikonici naslova i poruci epigrafa: naslov je, nai- me, raskomadan na tajanstvene morfeme, a u citatu se ističe semantika suze. Smještanje optimizma u kontekst tekuće društvene i političke zbilje doista može navesti čitanje naslovnih jedinica kao rušenje posljednjih uporišta smisla: tu je op kao uzvik pri skoku ili poziv na oprez, ti i mi subjekt su ili objekt u jednini i množini, za prijedlog i m kao mors, smrt, kraj. No, uskličnici i upitnici umetnuti između morfema signaliziraju i dijalog, odnosno radnju. Vještome pantomimičaru tri plus dva znaka tvore gotov scenarij i on začas može dočarati zanimljivu, radosnu priču. Suza pak nije samo bol, ona predstavlja i neraskidivo zajedništvo, kao u Pasternakovoj i Cvetajevinoj „korespondenciji“ kroz pjesme posvećene Mariji Magdaleni: Pasternakove suze plo- donosno se, znamo, spajaju s vodom kojomMarina Cvetajeva pere pod. Nakana mi je, znači, posve suprotna površnome dojmu, a to je skrenuti pozor- nost na proces koji nezaustavljivo kodira novu umjetničku praksu. Praksu koja će preživjeti kraj svijeta. Umjetnost je inače po svojoj bîti nešto izvan života, ona je vrsta smrti. Pišući, veli na jednome mjestu Josif Brodski, umjetnik vježba vlastitu smrt, dočarava si postojanje onkraj stvarnosti. Jer izvan jezika koji opisuje realitet ne postoji ništa. Kad se potroši jezik, riječi, glasovi, potrošit će se i svijet. Više ga neće biti. Kad se budiš, kaže jedan lik iz Pelevinova romana Generation P , „svaki se put iznova pojavljuješ niotkuda. (...) A smrt je zamjena poznatog jutarnjeg buđenja za