Nova Istra

45 Stjepan ŠEŠELJ SUVREMENA KNJIŽEVNOST DR. SVATIĆ: Je... sve više jurista postaju trgovci, bankari ili pak burzijanci... Točno, ali, dragi moj, po čemu jesi ili nisi jurist, to se zna!... Uđe PISARICA. PISARICA: Oprostite, gospodine predsjedniče, treba vas jedan gospodin... Lemaj- ić... mislim Rudolf... BANOVIĆ: Hvala. Molim vas, pozovite gospodina doktora. DR. SVATIĆ krene prema vratima. DR. SVATIĆ: Ne, ne... hvala, prošetat ću malo Zrinjevcem. Prođe mimo PISARICE. DR. SVATIĆ: Zbogom. ( Banoviću ) Razmisli još malo o onom procesu!... BANOVIĆ: Zbogom. Tablu ćemo vam danas dopremiti, ne brinite se. DR. BANOVIĆ odlazi. RUDE LEMAJIĆ ustane: obučen je u crno odijelo, odijelo koje se nosilo prije dva- desetak godina. Na nogama mu crne cipele, a u ruci drži iskefan šešir. PISARICA sjeda za svoj stol i s podosta čuđenja motri susret ova po izgledu po- svema različita čovjeka. Ugledavši RUDU, BANOVIĆ krene iskreno u prijateljski zagrljaj. BANOVIĆ: Rude! RUDE: Stankoslave Bane! Vazda mi živ! BANOVIĆ: Stari moj, Rude Lemajiću! Uđi. Uđu u ured. BANOVIĆ: Kada si stigao? RUDE: Jutros. Odsjeo sam, osvježio se i – evo me izravno k tebi!... BANOVIĆ: Raduje me... iskreno... RUDE: Kako si? Dobro! Vidim, izvrsno si, ne mijenjaš se!... BANOVIĆ: A ti... ti si još uvijek kao u naše vrijeme!... RUDE: (s mijući se ) To sudiš po odijelu, jeee... tako je... ne dam se...