Nova Istra

184 KAZALIŠTE Darko GAŠPAROVIĆ prelijevala se u gledalište izazivajući salve smijeha. Doduše, u tim je trenutcima smijeh postajao sam sebi svrhom, pri čemu se posve bila izgubila satirična žaoka, ali u komediji je i to dopušteno. Žrtva i gorki kritičar izopačenoga društva je „pokojnik“ kojega izvrsno tuma- či Miodrag Krivokapić. Krajnje nezahvalnu ulogu suhoparnog moralizatora, lik- -funkciju, Krivokapić igra onako kako je jedino moguće da bi bila uvjerljiva. Miran i suzdržan, izgledom i glasom izražava cijelu paletu suspregnutih osjećaja: čuđenje, nevjericu, razočaranje, konačnu rezignaciju. Sam kontrapunkt svima, k tome s ma- lom nazočnošću u radnji, gotovo u statusu odsutne dramske osobe, Krivokapić se u kazališni čin unio dojmljivo i moćno. Važan udio predstavi dao je Staša Zurovac koji je kreirao koreografiju. O njemu ćemo u sklopu kritičkoga promišljanja predstave Cabaret Brecht . Brechtova aktualnost Brechtova bespoštedna marksistička kritika klasičnoga kapitalizma posredstvom jednostavnih predstavljačkih alegorija iz 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeća poslije njegove smrti godine 1958. počela se činiti zastarjelom i neaktualnom. Osobito su se poslije globalne propasti komunizma modusi upravljanja elita društvom i svije- tom uvelike promijenili, pa je zajedno sa starim tipom kapitalizma u ropotarnicu povijesti otišao i marksizam. Ali posljednjih godina kao da se rekreira situacija to- talne gospodarske i političke krize koja je temeljito uzdrmala svijet prije osamdese- tak godina. Gospodarskome padu, rastućoj nezaposlenosti, globalnoj pljački koja povećava golemi jaz između prebogate manjine i osiromašene većine, te sveopćoj ugrozi elementarne egzistencije ljudi koji ovise o radu, pridružiše se prirodne kata- klizme koje ugrožavaju opstanak Zemlje. I tako Brechtova kritička riječ i satirični prizori opet postadoše zanimljivi i aktualni. Zadrživi rast Artura Uia , koji su na hrvatski preveli vrsni znalci Ante i Tru- da Stamać, manje je poznat i rjeđe izvođen komad među tzv. velikim Brechtovim dramskim tekstovima nastalima u emigraciji. Napisan za nepunih mjesec dana goldine 1941. u egzilu u Americi, predstavlja satiričnu alegoriju o usponu Hitlera i nacional-socijalizma na vlast u Njemačkoj. Radnja je premještena u gangsterski milieu Chicaga, a likovi i situacije vjerne su parafraze Hitlera i drugih glavnih aktera mračne drame nacizma. Vođa SA odreda Ernst Röhm postao je Ernesto Roma, Josef Goebbels Giuseppe Givola, a Hermann Göring Emanuele Giri. Stari predsjednik Hindenburg oličen je u osobi čikaškoga gradonačelnika, austrijski pak kancelar Dolfuss preimenovan je u novinskoga izdavača Dullfeela iz susjednoga grada, i tako dalje. Priča doslovno oponaša zbiljski model. Pokazuje kako se Ui