Nova Istra

174 NAGRADA ”ZVANE ČRNJA” 2012. prima životne odlike i oblike. Rekli bismo da su to prije „vježbe iz divljenja“ kako bi ih označio Cioran, negoli profesorska raščlamba i kritika, postavljena iznad teksta u sveznadarskoj pozi, a što je gotovo uobičajena praksa naše redočiniteljske kritike i književne povijesti. Esejistika, kao žanr za prave literarne sladokusce, ustvari nema nekih krutih granica. Njeno je područje gotovo cijela pojavnost, pa k tome i prekorubnost: sve ono, što misao može privući, mašta dokučiti, a jezik virtuozno sastaviti u osebujan složenac. Za razliku od znanstvene metodologije i onoga koji se znanošću bavi, sli- jedeći nit refleksije, esejist pokazuje jednu tananu razliku: njegovo je oko „strastve- no, empatično i estetično“ (Burbery). Upravo s tog stajališta tekstovi Dunje Detoni Dujmić zasigurno pripadaju (i) esejistici, i to onoj ponajboljoj u ovome književ- nom trenutku, kada u ozbiljnoj konkurenciji ravnopravno djeluje i piše dvadesetak uspješnika u rečenomu žanru. Zadivljuje način na koji nas ova knjiga vodi kroz slojeve tuđih tekstova, istodob- no pletući osobni slovovez, stvarajući prvoklasnu literaturu, gdje „znaličnost“ (eru- dicija) nikad ne guši i ne potiskuje nadahnutost i radoznalost, a razrađen vokabular ne šteti razumijevanju i pobudljivosti teksta. Zaključna je impresija kako je zaista dobro čitati tekstove Dunje Detoni Dujmić, ali jednako tako i velika povlastica biti pročitan od vrsne esejistkinje, tumačiteljice i književne poslenice, kakova ona jest, na naše zadovoljstvo. Za stručno povjerenstvo nagrade „Zvane Črnja“: predsjednica Božica Jelušić, književnica