Nova Istra

167 Boris Domagoj BILETIĆ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI daji, djetinjstvu izgubljenome u kontinentalnimmaglama i trenju tijela i duše negdje drugdje, silom životnih (ne)prilika, ali i izbora. Cijela mu Hrvatska, sva domovina, bijaše dom – stihom, riječju i djelom – kako i treba biti! Sve je to naš Anđel bio, u tomu sudjelovao, tako izabrao. „Lađa od krokanta“, zaključno, knjiga je bez koje nema uvida u sve mogućnosti, ne toliko versifikacijske koliko imaginacijske, Anđelka Novakovića, bitnoga pjesnika suvremene hrvatske književnosti. U toj je knjižici nekoliko antologijskih pjesama, odmjerenih, nježnih, nujnih, na poseban način pjesnički intoniranih i prepismenih za ovo doba posvemašnje površnosti i bezglave, besmislene žurbe, te proćućenih, koje, stavimo li ih kao recipijenti, s jedne strane, nasuprot mnoštvu ničega što nam kao „nešto“ nudi današnja „kritičko-antologijska“ svaštarnica i njeni promicatelji, s druge strane, djeluju kao izvanvremensko svjedočanstvo o čovjeku koji je možda, vremenski, uz nas zapravo prohujao, i otišao onamo kamo je (bio) potrebniji. Uspo- redni svjetovi i pjesnikov trag u njima. Anđelka nosim u srcu kao rijetki Božji dar, blagoslovljen i dragocjen, ter mu evo i posvećene pjesme, nedavno napisane: ANĐEL Anđelku Novakoviću (1951.-2003.) na ramena mi nekoć lagana sada možda bremenita slijetalo mnoštvo nisam pročitao neke knjige u njima zacijelo piše nešto pametno o vezi ramena i duše ako i ne piše zna se veze da postoje dijete mi reče i prijatelj ozaren stalno uza me u pokoju nasmijani