Nova Istra

162 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Siniša VUKOVIĆ žara i sofisticirana simptoma čina kreativnosti. Scenografkinja Heike Scheele potrudila se da efektima dima i vatre pospješi do- jam cijele predstave i u tome je dobrano uspjela. Od velike pomoći bio joj je obliko- vatelj svjetla Ulrich Niepel i dvojac Momme Hinrichs/Torge Møller, koji su živim bojama lijepo postizavali gradacijske pomake, postižući često i funebralne utiske i grobljanske otiske. Ukupnosti takve slike skladno se priklonila i Gesine Völlm živo- pisnim kostimima. Glazbeni je stratum predstave bio najbolji. Dirigent Philippe Jordan postigao je balans u zvuku, prokrvio je izvedbu uravnotežujući zvuk limenih puhača s onim pu- hačkim, te privodeći svemu tome skladnost gudačkoga korpusa, i njihove pastelne game odozdo, tvoreći zaista nesvakidašnju zvučnu sliku ovako pojačanoga orkestra. Nakon predstave slijevaju se rijeke automobila, taksija i ljudi s brdašca na kojem leži Festspielhaus prema središtu grada; jerbo, shvatio si štioče, njegov je fundament uliven u suburbiju, u predgrađe ovoga pitoresknog naselja smještena u sjeveroistoč- noj Bavarskoj: ponešto podalje od gradske vreve, kako bi bio u smiraju i na tihom, ali ne i predaleko, da bi bio odcijepljen od civilizacije i vibrantne energije urbane sredine u kojoj razmilješe se ljudi kao mravi u mravinjaku. Spuštaju se, tako, ljudi pješice odozgo prema dijelu grada gdje je njegova aorta, kao svjetina s Poljuda kad „Hajduk“ svrši kakav važniji ogled u Splitu s nekim viđenijim klubom. Nepregledna masa ljudi hoda u razrijeđenoj procesiji – neorganiziranoj, ali opet nekako spontano stvorenoj. Otiđem na počinak i utrnem svjetlo u očima, prekrivši se predivnim večerašnjim glazbenim sjećanjima, sve dok san ne stigne po mene.