Nova Istra

141 Jovan NIKOLAIDIS STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI neobičnim putima, sabrale su njegove godine mnogo žena, skupa pića i rijetke sla- stice. Kartao se noćima, milovao koješta danju. I treba se takav roditi: biti vješt u rasipanju. Sin crnogorski hedonizmom nadaren. Ma mudrost kupio nije. Vraćao se s putovanja u zabit svog oca, sve umišljeniji da čini velike stvari. O koristi nije znao računa, a sebičnost koja je rasla brkala je ima- nju brojke, sve manje, i stanja, sve oskudnija. Redom (kockom, darežljivom rukom, pićem i uživanjima, koja su tako svojstvena sorti dukljanskoj mimo ostali svijet, okružen ulizicama) prodavao je očevinu; s ruba, kad se ne vidi kolika je šteta i što je preostalo: šumske zabrane, vodenice pod izvorima visinskih potoka, kuće u zaseocima, katune i stada, čardake, na moru brodovlje i lađe šarene. Napokon stiže naš vitez u jurišu i do bankovnih računa. Ne pitajući se, ne libeći se, ne kajući se. Ali je zato živio kao vojvoda, kao serdar. Sin crnogorski. Jedne noći, nakon mnogo, mnogo vremena, koja su odijecala prazninom, za kartaš- kim stolom stavi na talon porodičnu kuću. I izgubi je. Pa izađe u studeno jutro, još opijen od maženog života. Sanjiv, ogrnu se dolamicom i ode da odspava u pojatu što se stisla uz murvu. Na sijeno, rukom pod glavu umjesto jastuka. Odbilo se od dana podne kad se probudio. Pogledao u gredu. Vidio na njoj uredno savijen kanap. „Da mu ispunim želju, da održim obećanje“, pomisli, ali i dalje bez grižnje savjesti, siguran u ono što je kanio jednako kao i u sve što je dotad učinio. Lakomislen i još vjeran besmislici. Sin crnogorski. Pope se na stolac. Odmota konop i jedan kraj veza za gredu. Drugim krajem savi omču oko vrata. Steže je. Gurnu stolac. I ode naniže. Trulo drvo pršte sijući iz sebe crvotočinu, pade sin crnogorski na sijeno, a o njego- vu glavu, nad gredom dotad skrita, lupi poveća kožna kesa. On je uze, otrese s nje prašinu, odveza, otvori, a u njoj – zlatnici i list papira. Odmota listinu i prepozna očev rukopis. Pisalo je: „Nikad više!“. Diže se i s novcem u tobolcu ode da nađe drugi put.