43 Milko VALENT PROZA I POEZIJA Cijela je antika slavila osim bogova na Olimpu, jer su prezirali Heraklita zbog njegove kritike mitova i religije. Grčka je bila u grču od radosti. Alkoholna medovina tekla je ulicama svih sela i gradova. Svi su studenti panično hvatali dah. Ali daha je bilo sve manje. Prva velika nestašica kisika u povijesti ljudskog svijeta zahvatila je plavo Sredozemlje, a jedna od najfrekventnijih riječi bila je riječ „logos“. Jedno je bilo posve sigurno: čovjek koji je uspio istražiti samoga sebe jest genij ili Bog. Heraklit Mrak je čak i za vrijeme najvećih blagdana i praznika nastavio istinski filozofirati, rekavši: „Oči i uši su ljudima zli svjedoci ako su im duše barbarske.“ I bi tako. Sve barbarske duše patile su, i još uvijek pate, od kronične intelektualne suše. Treći se vrhunac dogodio kad je Heraklit, umom opit, rekao:„Mnogoznalost čovjeka ne čini pametnim.“ Čim su čuli tu misao, svi su se učenici diljem plavog Mediterana odmah ispisali iz svih škola, odbivši platiti školarinu, i nastavili, s intelektualnom strašću slijedeći Heraklita, učiti od sebe samih. Od tog slavnog vremena riječ „samouk“ ima svoje svevremeno suvremeno značenje. Samouci su nicali kao mudre gibljive gljive poslije kiše. Četvrti se vrhunac dogodio kad je Heraklit izjavio: „Jedan je meni koliko i deset hiljada samo ako je najbolji“ U drugoj verziji spomenuo je čak trideset tisuća ljudi. Ta je misao prelila čašu u svim umovima i raširila se po svim drumovima. U svakom, pa čak i najmanjem, mjestu tada civiliziranoga svijeta otvorene su gostionice s terasama, a svaki je vlasnik za šankom bio preteča i izvor svjetskog interneta u usponu te svakom čovjeku dostupne slobodne Wikipedije. Učenici Heraklita Mračnog po cijelom su Mediteranu palili logorske vatre i na vatri grijali svoje vruće pregrijane umove. Heraklit je, češkajući bradu te šećući se Efezom i okolicom, sȃm i introvertiran, i dalje razmišljao o svijetu kao takvom kakav jest. Neki povijesni zapisi potvrđuju da je Heraklit bio dio plemićke obitelji koja je pripadala tadašnjoj aristokraciji. Ipak, u rijetkim trenucima predaha filozof se igrao s dječacima. Iako su ga Efežani takoreći na koljenima molili da uzme učešća u javnom životu i tad vladajućoj demokraciji (demokraciji elite), Heraklit ih je s dubokim prezirom odbio, rekavši da je bolje igrati se s dragim dječacima nego sudjelovati u korumpiranoj demokraciji kakva, usput rečeno, vlada i dan-danas u 21. stoljeću. Mnogi umni ljudi i dalje se igraju s pametnim dječacima bistra uma i svilene nježne kože poput vedra neba, i danjeg i noćnog, no ipak moćnog. Zbog toga Heraklit reče: „Čovjek postaje najbliži sebi kada postigne onakvu ozbiljnost koju ima dijete dok se igra.“ Da, noću se vide sve zvijezde i prijateljski otvorene male crne rupe koje usisavaju Sve Što Jest, pa čak i riblji mrijest. Oh, gdje su ti dani grčke slobodne ljubavi i iste takve pedagogije?! Zatim je uslijedio i peti vrhunac kad
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=