37 Milko VALENT PROZA I POEZIJA ovog ciklusa. Tema su dobri anđeli koji na čudesan način pretvaraju moju poeziju u listiće masline i tako pletu maslinove vijence ponekad čudnih pjesama. Sretan sam što mi je mojim pozivom dopušteno da sudjelujem u pletenju maslinovih vijenaca ili vjenčića. Svaki listić tamnozelene boje jest jedan stih, a mnoštvo njih čini pjesmu. Svako ljudsko biće ima u malom prstu lijeve ruke 125 milijuna i 257 tisuća anđela; isti broj anđela nalazi se u mozgu svakog čovjeka, pa čak i onoga još nerođenog, ali i onoga koji ima neki od duševnih poremećaja. Anđeli su sitna bića, subatomske čestice goleme snage koji mogu biti i dobri i zli. Kao Božji glasnici uvijek su dobri, a kao glasnici zlih anđela uvijek su loši anđeli. Naravno, anđeli, koji su u meni i oko mene, ne vide se, jer su, iako moćni, toliko sitni da ih ne bi mogao snimiti čak ni najveći svjetski akcelerator čestica, poznat kao Veliki hadronski sudarivač u najvećem znanstvenom laboratoriju na svijetu, u CERN-u. To je zbog toga jer je anđeo elementarna čestica mnogo manja od Higgsovog bozona ili, kako je zovu, Božja čestica, ali još se nije pojavio znanstvenik koji bi definirao veličinu anđela, najtajanstvenije elementarne subatomske čestice svijeta. Maslinovi vijenci i vjenčići Maslinovi vijenci i vjenčići počinju pjesmom „Tiha noć, sveta noć’“, koju je odabrao poznati kvartet arhanđela (Mihael, Gabrijel, Rafael i Uriel), a zatim slijede moje pjesme uz, dakako, odobrenje kvarteta arhanđela. Evo kratke poetske priče o toj pjesmi. U tiho predvečerje čuje se melodija pjesme „Tiha noć, sveta noć“, najpoznatije božićne pjesme na svijetu posvećene Isusu Kristu, koju pjeva zbor nevidljivih, ali uvijek prisutnih moćnih anđela. Nju i njene riječi s radošću svakog Zemaljskog i Nebeskoga dana sluša i Isus Krist, Bogočovjek koji je omogućio da dvojica njegove Božje djece na Zemlji napišu i uglazbe tu genijalnu pjesmu. Na noćnom nebu žarki laserski zraci crvene boje trepću riječi, kilometar velike, snažnog i dalekosežnoga citata sv. Jeronima: „Ako uvreda proizlazi iz istine, bolje je da dođe do uvrede nego da se sakrije istina.“ Kao i sv. Jeronim, na sličan je način oštar i hrabar pisac Nabokov. Evo te njegove rečenice pomalo mutne i tamne, čak i paradoksalne, ali bitne rečenice koja titra plavom laserskom bojom na vedrom aromatičnom noćnom nebu. Evo što kaže Nabokov:„Samo vrlo zatucan čitalac proučava književno djelo da bi saznao nešto o stanovitoj zemlji, društvenoj klasi ili autorovoj ličnosti.“ U toj smjesi paradoksa, ponekad kaotičnih, zanimljiva je i
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=