33 Nedjeljko FABRIO EKSKLUZIVNO u Maticu hrvatsku odakle je on i došao. Jednako tako, dva dana poslije nas, učinila je i Akademija – Razred za suvremenu književnost, i oni su odbili taj pseudohrvatski jezik. Prema tome, ništa se nitko ne treba bojati, dok je nas pametnih i poštenih intelektualaca Hrvata, nikakvo nasilje, pa čak ni tobože u vlastitu korist, nad hrvatskim jezikom neće se dogoditi. Hrvatski jezik mora ostati ono što je: razumljiv, pristojan, umiven, čist, naravno time da pisci smiju u svojim djelima rabiti bilo koji izraz, jer to je umjetničko djelo, ali da bismo pristali na ovakve gluposti ili podvale, ponavljam po treći put, ne znam je li to glupost ili podvala, to nećemo nikad dopustiti, i nismo dopustili. Ali postoji i druga strana medalje, naš jezik je gotovo pedeset godina bio pritiskan, reći ću tako, jednim vojničkim jezikom koji smo na neki način prilagođavali sebi i mislili smo da govorimo kako treba govoriti hrvatski, ustvari nismo govorili. Da, i ja ću Vas sada upotpuniti, neka to bude možda za kraj. Najveći tvorac hrvatskog jezika, naravno kao i obično, kao što je Tommaseo Hrvat koji je Talijanima poklonio suvremeni talijanski rječnik, najljepši i najveći koji je ikad Italija imala, tako je nama jedan brat Slovak, to je Šulek, poklonio 60-ih godina prošlog stoljeća najljepši hrvatski rječnik. On ga je stvarao, on ga je pisao i veliki dio njegovih riječi, koje nama zvuče čudno, su njegove riječi koje nemaju nikakve veze ni s ustaštvom ni s ikakvim kvislinškim tvorevinama, to je njegov plemeniti trud i posao bio da, u situaciji kada je Austrija dopustila Hrvatskoj razmah, to su sad situacije o kojima nemamo vremena eksplicirati, ali kada je bečki dvor rekao Hrvatima izvolite imati svoj jezik u vojsci, svoj jezik u znanosti, svoj jezik u školstvu, svoj jezik u vjeri..., onda je Šulek bio taj genij leksikografski i lingvistički, koji je napravio, on je „napravio“ hrvatski jezik i golemi dio izraza koje mi danas imamo, koji se čak i udomaćio, je njegov, a jedan dio se nije udomaćio jer ga je narod odbacio, kao što to normalno jest. Dio tih riječi i rječnika pokušava se vratiti, ali one nisu ustaške tvorevine, to su naprosto tvorevine toga genijalnog mislioca, Slovaka, kome ćemo iduće godine na stogodišnjicu smrti posvetiti simpozij u Zagrebu i u Bratislavi, to smo dogovorili jer taj čovjek to zaslužuje. Prema tome, nije svako zlo za zlo i nije sve crno, ima dakle sve svoju duboku i sjajnu povijest, pa tako i hrvatski jezik, eto, u ovom konkretnom primjeru.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=