53 Diana ROSANDIĆ POEZIJA, PROZA, ZAPISI Medicinska sestra Kiša se probila kroz studen, taknula ga je oštrica kao more zamki, i nitko ga nije zagrlio do nje, anđela u bijelom, braniteljice vjere i života u tim osudama rijeke što teče uzvodno samo onda kad nekom je dovoljno izvan šatora sanjati slobodu. Tješila ga je da će stići na to predavanje o gorskim jezerima, da je dobro što djevojci ime nije zaboravio i da nije strašno što svoje lice nije prepoznao na njezinom džepnom ogledalcu koje uvijek odražava trostruki san: molitvu, pobjedu i budućnost skovanu od ljubavi. Medicinska će sestra javiti vijest njegovoj najvoljenijoj da na ratištu ponosno stoje kao mimohod zelenih čempresa u očekivanju rasta. Prešutjet će da gnijezda svijati će neke druge ptice pokorno se držeći svih zakona svojih cvrkuta. Njihove će grane preplitati mjesec u beskrajnom obilasku neotkrivenih grobova, nalikujući na gnijezda zvjezdanih staništa da se ne straše buduća djeca.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=