234 Boris Domagoj BILETIĆ, Pula BITI SVOJ SA SVOJIMA NA SVOME Uz 120. obljetnicu rođenja Tone Peruška – pedagoga, znanstvenika i pisca Peruško je jedan od istarskih hrvatskih intelektualaca koji su najuvjerljivije zagovarali i oblikovali pogled na stupnjevitost fenomena koji idu ovim slijedom: mjesno – zavičajno – nacionalno – univerzalno. Dio tvrde Učke sigurno je dijelom prorovan i slovom Tone Peruška. Kratak životopis Prosvjetni, kulturni, društveno-politički djelatnik, znanstvenik i pisac Tone Peruško rođen je u Premanturi nadomak Pule, 27. veljače 1905., a preminuo u Puli, 27. srpnja 1967. Njegova je obitelj podrijetlom iz Proštine (istočna Puljština). Kao pučkoškolac tijekom Prvoga svjetskog rata evakuiran je s obitelji u unutrašnjost Monarhije, a konac rata dočekat će u Gmündu. Kad je Istru odmah nakon rata okupirala Kraljevina Italija i dolaskom ondje fašizma na vlast, započinje Peruškov težak i izazovan emigrantski put. Pohađao je učiteljske škole u Zadru i Šibeniku, a nakon toga bio je učiteljem u Dugopolju u splitskome zaleđu. Studirao je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, gdje je potom diplomirao pedagogiju s metodikom na Filozofskome fakultetu. Vrlo je aktivan unutar istarske hrvatske međuratne emigracije. U razdoblju 1936-39. jedan je od vodećih suradnika i neko vrijeme glavni urednik zagrebačkoga tjednika Istra (prije njega uređivali su je Ernest Radetić i Ive Mihovilović) i, 1940., urednik mladenački radikalnijega zagrebačkog Istarskoga glasa („glasilo istarskih emigrantskih društava u Hrvatskoj“). Uz Peruška, kao suradnici tu su još, primjerice, tada već afirmirani i utjecajni Mijo Mirković – Mate (izvor: DHK)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=