23 Slavko JENDRIČKO POEZIJA, PROZA, ZAPISI kišim iz očiju hoteći misliti odraslim mislima našeg djeteta iz toliko puta preoranog tla ona se presadila iz naše iscrpljene zemlje u svoju osvježenu humusom drži se visoko uspravno ne da se sebi ni nama raspasti pokušavam srediti svoje prašne bilješke više šutjeti manje govoriti.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=