19 Slavko JENDRIČKO POEZIJA, PROZA, ZAPISI uvlačeći se u svoju ozonsku rupu ne znamo što ju je tamo dočekalo gladna apsolutna ništica sada već matematički pouzdano prekrivenog glumca poviješću cijevi. PONAVLJANJA Pa opet jutros u ogledalu lice mi je tučak bunovno plamen uplašena ruka ispušta brijačicu staklom su zavladali mravi tamna tvar u ogledalu izgubljen u spoznaji svemirske vode ona je tako obična sestra onoj iz slavine grabim šakama otopljeni snijeg s dna lažljivog srca
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=