234 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Đuro VIDMAROVIĆ potcjenjivati ni zanemarivati. Mužić lijepo obrazlaže:„Naime, u našim životima, teško je nešto posebno očekivati kada se vozimo ustaljeno, svakoga dana po istom zapisanom voznom redu. Neki konci su nam tko zna kada isprepleteni, i tko zna kada će se uvezati, a potom i zamrsiti. Što manje o tome mislimo, usud nas prati poput uštapa pa nam sve usrdnije, dosljednije i vjerodostojnije osvjetljava staze“. Rečeno je životna stvarnosti, ali iz te stvarnosti proizlazi ljepota života, ljepota zbog neizvjesnosti, napetosti. Srbijanska pjesnikinja Desanka Maksimović to je iskazala stihovima: Jer ljubav je lijepa / Samo dok se čeka / Samo dok od sebe / Nagovještaj da. Drugi tematski blok sasvim sigurno će zaokupiti pozornost mnogih čitatelja kojima u ruke dođe ova knjiga. Ovdje je Mužić duhovit i životan, sarkastičan i mudar, intrigantan i poučan. Njegova sudska praksa i iskustva poslužili su mu kao vrelo nadahnuća. Između četiriju objavljenih novela istakao bih posljednju Mačak Mrak. Mužić se ovdje ne oslanja samo na životnu odvjetničku praksu već je napisao sjajno višeslojno književno djelo koje sadrži narodnu prostodušnost, pučku mudrost i lukavost, sudačku pristranost, pa i tupost, te iznimno leksičko bogatstvo. Iskoristio je literarnu slobodu i radnju smjestio u imaginarni odvjetnički ured. Riječ je o apsurdnoj tužbi, s apsurdnim sadržajem, o apsurdnom sucu, ali i mudrom njegovu mačku kojeg je imenovao Mačak Mrak, aludirajući na pučko vjerovanje o crnome mačku kao utjelovljenju zle sile, ali i na roman Majstor i Margarita Mihaila Bulgakova. Za našu književnost novela je posebno važna zbog autorova jezika: svojevrsna pučkog vlaško-bošnjačkog i splitsko-čakavskog amalgama, s primjesom suvremenih izraza, čak i onih iz računalne tehnike i svemrežja, ali s osnovicom u književnu standardu. Knjiga Mrtvi vez Arsena Mužića intrigantno je, literarno bitno, inovativno i duhovito književno djelo. Autor iznimno dobro vlada hrvatskim jezikom, poznaje njegove nijanse na razini književnoga standarda, ali i one na razini žargona i dijalekta. Svim temama, pa i onima filozofskog i teološkog značaja, pristupa s finom aristokratskom ironijom. Neobično i korisno djelo. Đuro Vidmarović, Zagreb
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=