232 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Đuro VIDMAROVIĆ odvjetnika ujedno, književnika on postaje skladna cjelina, odnosno, kako su nekada govorili, postaje dijalektično jedinstvo suprotnosti. Mužić je knjigu podijelio na dva tematski odvojena dijela: Ljubav u pretincu i Dosje Pravda. Svaka tematska cjelina sadrži četiri novele. Njihovi su naslovi: I. Ušutkani Vezuv; San ljetne moći, Oaza i Bez voznog reda; II. Presuda, Rogonja, Maslina i Mačak Mrak. Autor je, neuobičajeno za pisce ovakvih djela, umjesto uvoda napisao vlastiti opis priloženih novela i time uvelike olakšao posao književnom prikazivaču, ali i čitateljima. U ovome slučaju pristup smatram logičnim i potrebitim zbog toga što se prvi i drugi dio knjige sadržajno razlikuju. Dok je prvi dio intoniran književno-filozofski i književno teološki, u kojem autor na vrlo visokoj misaonoj razini elaborira fenomen ljubavi kao imanacije božanske transcendencije, u drugome dijelu „spušta“ se na zemlju i prikazuje stvarni život svojih klijenata i životne okoline, otkrivajući do sada, bar za pisca ovih redaka, nepoznatu vještinu humorističnog književnoga govora. Pročitajmo kako autor osobno opisuje cjelinu svoje knjige: Ravnajući se po onom da je teško ne pripadati nikom, a u isto doba biti opredijeljen, ova je knjiga proze zbirka novela oblikovana u dva dijela, od kojih svaki sadrži po četiri zasebna uratka. Ne pitajte zašto ne po četiri priče, pripovijesti ili pripovijetke, jer pravog odgovora i ne nalazimo, a vjerujemo da ga i nema. Možda i stoga, jer svatko može pričati i pisati priče, što nesumnjivo vodi u neprihvatljivu jednostavnost i banalnost izražavanja. Pripovijest jako podsjeća na vijest s povijesnim značenjem. Dakle, stoga se čini da ostaje novela najprikladnijim i najprepoznatljivijim izrazom koji otvara put i onom tko priča i piše, i onom tko pripovijeda i propovijeda, a iznimno stoji uspravno predstavljena nervu ustrajnog i pomnog čitatelja. Pisac ovih redaka ne slaže se u cijelosti s autorovom distinkcijom između pripovijetke i novele, ali se slaže s njegovom odlukom glede korištenja novele kao književnog izraza. Doista osam njegovih uradaka pripada žanru književne novele. U prvoj noveli Prvoga poglavlja Mužić, zapravo, predstavlja svoj književno-filozofski diskurs. Tema je vječna: odnos muškarca i žene kao ljubavnog para, odnosno govor o ljubavi kao fenomenu koji ima i nadiskustveno izvorište. Opisujući prvi dio knjige autor naglašava kako on sadrži temu ljubavi i odnosa između muškarca i žene i to „svaku sa svojim protagonistima kao događaj, te osjet i strast unutar posebnog prostornog i svevremenskog okvira“. Čitatelj se neće zadovoljiti ovim uvodom jer je sadržaj tematske cjeline mnogo složeniji, bogatiji psihološkim nijansama i životnom
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=