Nova Istra

78 Magdalena DYRAS, Krakov (Poljska) CENZURA UMJETNOSTI (KAZALIŠTE, VIZUALNE UMJETNOSTI) „ Povijest je napravila zatvoreni krug; opet nam se vratila cenzura, ovaj put s molitvom i uz prijetnju krunicama. Sve su brojniji sukobi i skandali tije- kom izložaba i performansa, umjetnicima slijede sudski procesi i prosvjedi ogorčenih protivnika. Kritička je umjetnost, međutim, stalno prisutna, ne priznaje tabue, reagira na licemjerje i ne izbjegava iskrene odgovore na nez- godna pitanja. “ Čovjek koji ima iskustvo življenja u neslobodnoj zemlji, podvrgnutoj višedeset- ljetnom ugnjetavanju totalitarnog susjeda, uvijek će obraćati posebnu pozornost na značenje slobode – osobne, kao i ništa manje značajne, državne. I ja pripadam generaciji koja je od malih nogu proživljavala ograničenja prava u svakodnevnom životu, što se odrazilo, između ostalog, u teškim povredama prava na slobodu izra- žavanja i cenzuru publikacija, novina, knjiga i filmova. Kada se prisjećam tih godi- na, čini mi se, paradoksalno, da je upravo u to vrijeme riječ sloboda vrlo često bila u uporabi. Govorilo se o „slobodi našoj i vašoj“, borbi za slobodu, o slobodi koju nam je donijela sovjetska vojska. Sloboda je carovala u imenima trgova i ulica, u gotovo svakom gradu moglo se na karti naći Ulicu slobode ili Trg slobode. Poseban je u tom pogledu slučaj Krakova, gdje se kino Sloboda nalazilo na Trgu slobode, a pokraj zloglasnog sjedišta UB-a (poljskog Ureda državne sigurnosti). Mi, obični ljudi, razgovarali smo o drugoj vrsti slobode. Tijekom godina zabra- na, u crkvi bismo zanosno i uzbuđeni pjevali pjesmu koju su vlasti zabranile, a