Nova Istra

65 Goliarda SAPIENZA NOVI PRIJEVODI zbog ljubavi i mladosti, kada bih je uzeo, ona bi bila tako nepomična, mirna... ma pustimo to! I zbog toga, malo-pomalo, to utonuće u san nje same, bez mene, kopkalo je po mom moz- gu poput svrdla, tako da više nisam mogao ni spavati ni jesti, niti, kada bi me zagrlila, osjetiti želju. Znate kako je: najprije ti padne na pamet sumnja koja te muči, no budući da nemaš ništa konkretno, ta sumnja ostane samo nedoumi- ca i ne pretvori se ni u što precizno, konačno. Zna se: ako ne pitaš, ne dobiješ odgovor. No, kupnja te baterije bila je „čin“, sâm vrag mi je to savjetovao. Kupio sam je, i tamo, čak i zatvore- na u ladici, tjerala me da djelujem. Vraćao sam se nenadano kako bih je iznenadio, ostavljajući poslove, ured, prijatelje. Noću je nesanica bila jača. Nisam sklopio oči ne bih li otkrio što, za- što, kamo i tko je odvlači. Ona je klizila daleko u svoje nepomične snove, privlačna, dok sam ja bio stvaran, od mesa, s baterijom u ruci zadihan, znojan, vrativši se tek iz ureda ili se tek probudivši od napasti te baterije. Zatim više nisam išao u ured, sada radim neki poslić uokolo – još uvijek u bran- ši: pravu – kako bismo nekako živjeli. Jer, ona i ja se volimo. Jasno, strast više nije tako jaka, no puno je nježnosti između Linuccije i mene. I zbog toga što mi nije ni- kad prigovorila da je više nikad nisam odveo taksijem ili u restoran. Linuccia je tako uviđavna. Shvatila je da valja imati puno novca za takav život, a ja sam, s obzirom na to da sam je morao uhoditi, imao malo vremena da ih zaradim. Jako je uviđavna. I ove večeri, izašao sam i ona me nije pitala ni kamo idem ni kad se vraćam. Nikada ne pita. Diskretna je. Ili je diskretna zato što želi utonuti duboko u san? Istini za volju, baš sam se spremao otići na neko slavlje sâm, kao u mladim danima. Bio sam sretan ponovno vidjeti Giuseppea, Carmela, Cesara, Antonija, Angela, kao u stara vremena, poput lakomislenih neženja. Odlučili smo tek što je završio rat. Bili smo rekli: za dvadeset godina, ma gdje bili, naći ćemo se skupa. Cijela brigada s noževima i pištoljima spremna za napad. No, nije to bila dobra zamisao. Ne vraća se unatrag. Kada sam se ponovno našao u ulozi neženje, sâm, usred svih tih muškaraca... što ću vam reći? Nisam ih prepoznao. A onda, pomisao na tu njezinu diskreciju, previše diskrecije. Ostavio sam ih i vratio se kući. Čak i sad, to što ona ništa ne pita, niti u tako rijetkom slučaju kada sam izišao navečer sâm i vratio se kasno u noć. Povjere-