Nova Istra

62 NOVI PRIJEVODI Paula pl. PRERADOVIĆ Smijem li te gdje se vuče oblak tmasti, Domovino moje duše, voljena od rana, Skromnom pjesmom još jednom častit. POHVALA OTOKU RABU Tko bi se do sita nagledao tvog lika Ti grade propet iz oluja i pjene, Što se stupnjevito u brdo penješ U bijeloj četverosti zvonika. Sagrađen vitak u zidinma snažnim Preživio si kuga smrtne more Pa žariš se prvi u rumenilu zore Posljednji siviš u noćima vlažnim. Tko se u poljima što se otokom gube, U dolima topim, gustim od mirte i vina, Ne pokaja što bludio je svjetovima Bučnim? Tko u luku vala što se rube Snijegom bajamova cvata ne vidi stoga Blaženo izvagane mjere Boga? SVJETIONIK Na školju se bijeli propanj koči Svjetiljka sunce, staklom osmišljeno, Da zauzda smrt, žmirkanje zeleno Kroz mrak mora noć za noći. Podno kružne kule lijepe se kuće Uokrug kruži pruga od žala Ko kartezijanci tvrd rod stražara Tu stanuje. I dok bure huče