Nova Istra

254 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ umjetnosti Guggenheim u Bilbaou. Forma se ovdje istodobno razdvaja od funkcije i spaja u onome trećem. Svrhom ne označavamo tek estetski užitak u događajima i djelima suvremene umjetnosti unutar „ludo oblikovane kuće“ prema zahtjevima našeg složenoga vremena. Funkcija isto tako ne upućuje samo na uporabu u nizu različitih svrha što ih takva građevina mora zadovoljiti da bi bila „spektakularnom“. U svakom slučaju, ono što pomiruje isključivosti proizlazi iz „treće ruke“. S onu stranu modernoga dualizma„svetosti“ i„svjetovnosti“ gradnje njezino je mjesto dje- lovanja. Što je, dakle, taj sublimni „Veliki drugi“ arhitekture i svih drugih prostornih umjetnosti, ali i filma i cyber-arta ? Nije to zacijelo više niti sekularizirani Bog u liku masovnoga društva potrošnje. Jednako tako nije niti njegov nadomjestak u liku kulture iz koje se sasušilo sve što je krasilo humanističke vrijednosti. Čovjek više ne predstavlja mjerilo ničega, pa tako ni umjetnosti i arhitekture. 25 Njega je nadomje- stilo ono čudovišno neljudsko u formi tehnosfere . Sva ta kafkijanska mreža struk- tura i funkcija koja upravlja svim procesima reguliranja života umnaža se u be- skonačnost. Stoga je suvremena arhitektura nužno „uzvišena“ i utoliko „čudovišna“ ( Unheimlich, uncanny ). Od romantike se taj pojam pojavljuje nosivim za nastojanje pomirenja između onoga neprikazivoga i nepredstavljivoga u pojavnome svijetu. Ljepota ukazuje uvijek na strahotnost bitka. Uzvišenost se, pak, čudovišno odnosi na mogućnost nepredvidljivoga događaja promjene stanja. Nije stoga nipošto za- čudno zašto se u postmoderni zaslugom Lyotarda pokušala obnoviti moć estetsko- ga pomirenja razlika. Ako se igdje još pojavljuje uzvišenost u svojoj goloj formi bez- mjerja i veličine onda je to moderna/postmoderna i suvremena arhitektura. Najbo- lji primjer grada na rubu„apokalipse i uzvišenosti“, kako je to u razgovoru s Jeanom Nouvelom istaknuo Baudrillard, jest New York. 26 I nije, nadalje, iznenađujuće što se čudovišno povezuje uz neiskazivost jezika pred nesvodljivom razlikom u samoj biti kibernetičke tjelesnosti stroja. 27 Pomirujući prošlost kao katalog muzealizira- nih slika i pretkazajući budućnost iz logike računanja, planiranja i konstrukcije, sudbina suvremene arhitekture odgovara onome što jedino još zadovoljava pojam „stila“ u doba bez stilova i bez tipologije. Riječ je, dakako, o neprestanome obnav- ljanju staroga u preobrazbama novoga. Taj se pokret naziva retro-futurizmom. On 25 Vidi o tome: Žarko Paić, Posthumano stanje: Kraj čovjeka i mogućnosti druge povijesti , Litteris, Zagreb, 2011. 26 Jean Baudrillard – Jean Nouvel,„Singularni objekti – arhitektura i filozofija“, Europski glasnik , br. 12/2007., str. 665. S francuskoga preveo: Leonardo Kovačević. 27 Jean-François Lyotard, Le differend , Minuit, Pariz, 1983. Vidi o tome: Žarko Paić,„Politika es- tetskoga obrata: Lyotardovo mišljenje između projekta i programa “, u: Treća zemlja: Tehnosfera i umjetnost , Litteris, Zagreb, 2014., str. 261-302.