Nova Istra

241 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA pasivne sinteze zamjedbe u ljudskome umu. Naprotiv, posrijedi je događaj koji mi- jenja raspored predmeta u vidokrugu. Njihova se kretanja odražavaju u neuralnim mrežama. Na taj način stvaraju zadivljujući i zastrašujući prolom ili bujicu slika. Suvremena umjetnost uopće ne bi bila toliko istodobno zadivljujuća i dosadna da nije opsesivno u neprestanome „ratu“ sa slikama. 4 Budući da se njezina bit više ne očituje u prikazivanju i predstavljanju „stvarnosti“ preostaje drugi smjer – interak- tivnost promatrača i događaj radikalne izvedbe tijela. Umjesto pasivne kontempla- cije susrećemo se s aktivnim razračunavanjem s traumatskim iskustvom pogleda u rasponu od ushita do groze. Što vrijedi za umjetnost istim se žarom prenosi i u ar- hitekturu. Ne možemo razdvojiti tehnologiju od estetskoga iskustva upravo stoga što vizualnost informacije ne proizlazi iz značenja slike kao takve. Podrijetlo ovoga obrata nalazi se u znanstveno-tehničkome pronalasku interneta kao sveze/odnosa između informacije i poruke u kružnome gibanju. Vidjeti stvari video kamerom nije isto kao i gledati kroz dalekozor. Ali vidjeti i sâmo viđenje, to je ono što pripada autonomnim objektima stvaranja i primanja pogleda. Peter Sloterdijk je to opisao sljedećim riječima na kraju knjige Mislilac na pozornici: Nietzsche i materijalizam (Der Denker auf der Bühne: Nietzsches Materialismus) iz 1986. godine: „Subjekt se prosvjetiteljstva odsada više ne može konstituirati kako se to htjelo po pravilima apolonijskog iluzionizma: kao autonoman izvor smisla etosa, logike i istine – nego još samo medijalno, kibernetički, ekscentrično i dionizijski, kao mjesto senzibilnosti u okružju pravila snaga.../.../ kao samoproces posvećenja prabola i kao distancija samo- pjevanja praužitka – poetički rečeno, kao oko kojim Dioniz promatra sâmoga sebe.“ 5 Problem pogleda u suvremenoj filozofiji ne može se više razriješiti pozivanjem na fenomenologijsko iskustvo tijela u Merleau-Pontyja ili, pak, u analizi Lacanove teorije slike kao prostora nesvjesne artikulacije jezika. 6 Razlog leži u tome što se preobrazbom kamere iz filmske tehnike montaže u video kameru koja snima u vi- sokoj rezoluciji digitalne slike mjerene u pikselima dešava ono što nadilazi moguć- nosti podarene „prirodnome“ odnosu između tijela i njegove osjetilne prisutnosti u svijetu. Tijelo kao medij neposrednoga iskustva više nema ono mjesto koje mu 4 Vidi o tome: Peter Sloterdijk, „Slike nasilja – nasilje slika“, Europski glasnik , br. 10/2005., str. 541-552. S njemačkoga prevela: Sabine Marić. 5 Peter Sloterdijk, Der Denker auf der Bühne: Nietzsches Materialismus , Suhrkamp, Frankfurt a. M., 1986., str. 170. 6 Vidi o tome: Žarko Paić, „Bijele rupe: Tijelo kao vizualna fascinacija“, u: Zaokret , Litteris, Za- greb, 2009., str. 211-381.