Nova Istra

234 OGLEDI I ZAPISCI Jelena LUŽINA južnoslavenske studije Korejskog sveučilišta za strane studente u Seulu (2003. – 2005.). Tri desetljeća sveučilišne karijere. Više od tri desetljeća aktivne kazališne prakse. Više od četiri desetljeća neprekinuta uredničkog rada. Gotovo pet punih desetljeća neprekidnoga znanstvenog istraživanja i pisanja, pisanja, pisanja... Koliko je to života sublimiranih u nepune 73 odživljene godine? Od kojih su cijele 43 ostale u u Rijeci, trajno. * * * Dobio je Gašo solidan broj važnih nagrada i priznanja, strukovnih i društvenih, mađu njima i Nagradu grada Rijeke za životno djelo (2015.). Tim je povodom, na uobičajeno novinarsko pitanje „Što Vam znači Nagrada Grada Rijeke za životno djelo?“, odgovorio sažeto i jednostavno: „Ta nagrada mi znači upravo to što znači: zasluženo priznanje za sve ono što sam tijekom četiriju desetljeća stvorio u Rijeci na području umjetnosti, kulture i humanističke znano- sti. (...) Nedvojbeno moje najveće umjetničko, ali i općekulturno djelo jest, kako je općepoznato, dramatizacija romana Nedjeljka Fabrija Vježbanje života , koja je poslije praizvedbe 28. veljače 1990. u HNK Ivana pl. Zajca izvedena 86 puta uvi- jek pred prepunim gledalištem, te postala i do danas ostala kultnom predstavom i svojevrsnim kulturnim amblemom Rijeke.“ (www.novilist.hr/Kultura/Kazaliste/ Darko-Gasparovic). U nastavku intervjua Gašo spominje i Domete , Književnu Rijeku , monografiju o Kamovu... Ali će samo uvodnu ustvrdu o Vježbanju života u tekstu ponoviti još dva puta. Jedanput i pomalo ekstatično, posve netipično za njega: „ Vježbanju života se dogodi jednom u životu i, kao takvo, apsolutno je neponovljivo“ (ibid.). Kockice su se složile tako da predstavu Vježbanju života uživo nisam vidjela, nikad: tada sam već živjela u Skopju, moji dolasci u Pulu nikad se nisu poklapili s terminima repriza, ubrzo se i zaratilo te se više i nije moglo putovati, dulje vrijeme... Prije dvadesetak godina Gašo mi je, međutim, poslao snimak, odnosno televi- zijsku adaptaciju Vježbanja života : dva dvd-a koja su se u međuvremenu izlizala od silne upotrebe. Čuvam i primjerak prvoga izdanja romana čiji izdavači, zagrebački Globus i riječko-opatijski „Otokar Keršovani“, nekoć prestižni i moćni, više ne po- stoje: odnijele ih tranzicijske bujice. Na unutarnjoj je naslovnici Nelkova (Fabrije- va) posveta, prijateljska, topla. Ispisao ju je u vlaku koji je, tih godina, iz Zagreba prema Rijeci kretao oko četiri popodne. A na odredište je stizao dovoljno rano da bi fanatici poput nas u kazalište mogli utrčati neposredno prije početka redovite večernje predstave. Dogodilo se to da smo, toga ranojesenjeg popodneva 1985., u Rijeku putovali zajedno. Svo troje. Posve slučajno se dogodilo tako. Vježbanje živo- ta već se bilo nametnulo kao dominantan književni događaj. O predstavi se još nije