Nova Istra

201 Darija ŽILIĆ (NE)SLOBODA ILI DEMOKRATSKA CENZURA unošenje citata iz poezije perzijskih autora, poput Hafeza, vlastitih stihova te dijelova Kurana . Posebno bih izdvojila pjesmu Lut- ka na navijanje u kojoj ironično govori o že- nama koje pristaju raditi samo ono što se od njih očekuje: Može se cijeli život klecati / pognute glave pred hladnim oltarom, / može se Boga vidjeti u nepoznatom grobu, / može se pobožan postati sitnim novčićem, / može se poput starog učača, / sa džamijskim ćelijama trunuti . Foruk Farokhzad poginula je u pro- metnoj nesreći 1967. u Teheranu. Njezina pjesma Hajde da vjerujemo u početak hladno- ga doba objavljena je posmrtno 1974. i sma- tra se najbolje strukturiranom modernom pjesmom iranskoga novijeg pjesništva. Pjesma Ptica može umrijeti govori o tuzi i ljubavnom bolu, o melankoliji gubitka. Upravo tuga, koju hiperbolično opisuje, čini je posebnom jer su rijetke autorice tako otvoreno, ispovjednim tonom, govorile o boli zbog ljubavi ili o egzistencijalnoj boli. Foruk je napisala vrlo zanimljive pjesme o zavičaju, o ljubavi prema majci do- movini, ali i ironične o životnim nevoljama. Njezina je poezija snažne metaforike: Pobijedila sam, registrirala sam se, ukrasila sam se u rodnom listu nekim imenom i moje se postojanje jednim brojem označilo, zato, živio 678 izdan u općini 5., s prebivalištem u Teheranu!… Sad mi je srce na mjestu, u nježnom zagrljaju majke domovine, s dudom povijesti pune ponosa, smirenom uspavankom civilizacije i kulture i zveketom zvečke zakona… Ah! Sad mi je srce na mjestu. … Sva radosna prišla sam prozoru i šesto sedamdeset i osam puta udahnula zrak stegnut prašinom izmeta, smrada mokraće i smeća, i ispod šesto sedamdeset i osam nepodmirenih računa se potpisala te šesto sedamdeset i osam molbi za posao napisala. (O zavičaju, pun dragulja) Foruk Farohzad (1935. – 1967.)