Nova Istra

146 Fahrudin NOVALIĆ, Zagreb PROSPEKTIVNO ODGOVORNA SLOBODA KAO UVJET RAZVOJA “ U teorijsko-znanstvenim, interdisciplinarnim raspravama o problemima društvenoga razvoja dva su osnovna pristupa – ekonomizam (tehnokratski pristup) i postekonomizam (sociokulturni pristup). Ekonomizam reducira društvene procese na kvantitativne pokazatelje, uključujući profit, društveni bruto proizvod, nacionalni dohodak, nacionalni dohodak po glavi stanovni- ka. To obezvrjeđuje ili isključuje sociokulturne pokazatelje razvoja – politič- ku, ekonomsku i tržišnu demokraciju, vladavinu prava i zakona, zdravlje i dignitet života, stvarnu rodnu jednakost, obrazovanje, etičke, ekološke i ine kulturno-antropološke činitelje. O raspodjeli i alokaciji kvantitativnih poka- zatelja odlučuju moćni pojedinci te moćna i umrežena – politička, ekonom- ska i financijska – oligarhija. Nema napretka jedne nacije ako se povećava njezin gospodarski rast, bez povećanja kvalitete života cijele nacije. Prospek- tivno odgovorna sloboda s ostalim sociokulturnim činiteljima razvoja naju- činkovitije je sredstvo za nacionalni i globalni održivi razvoj. Neki istaknu- ti ekonomski teoretičari razvoja odbacili su ekonomizam (Landes, 1998.; Martinussen, 1997.; Hirschman, 1958.; Sen, 1999.). Sen potiče javni etički diskurs; razvio je vrlo razrađenu koncepciju postekonomizma – teoriju glo- balnoga ekonomskog razvoja, a razvoj definira kao slobodu koja se ostvaruje nadilaženjem stvarnih nesloboda. Sljedbenicima sociokulturnoga pristupa društvenom razvoju, osim ostalih, pripadaju i Muhammad Yunus, Philip B. Smith i Manfred Max-Neef. ” Ključne riječi: Amartya Sen, conditio humana, prospektivna odgovorna sloboda, razvoj, subjekt, vita activa, vita contemplativa