Nova Istra

125 Miroslav MIĆANOVIĆ, Zagreb SLOBODA? DA, MOLIM! Izgubljeno: između ironije i melankolije „ Autor ne pristaje da svoju destruktivnost, polemiku s onima koji u umjetnič- koj praksi vide smisao pretvori u neku vjerojatnu, ‘prihvatljivu sliku svijeta’. Jesam li mu smio reći da je to jednostrano, pristrano? Jesam li smio vjerovati da je pisanje jezik drugog, drukčijeg viđenja svijeta? Noćnog, na primjer! “ Imam iznimnu priliku razgovarati s autorima o njihovim tekstovima, rukopisima, kad su u stanju određene golosti, rukopisi mislim, izloženosti i ranjivosti, u vreme- nu prije dodatnog dizajniranja, opremanja naslovnicom, impresumom, ISBN-om i drugim oznakama – svim onim što čitatelj svjesno ili nesvjesno upisuje u razgo- vor s govornikom, subjektom (lirskim), pripovjedačem, autorom. Rijetki privilegij razgovora s autorom, koji imam u odnosu na druge čitatelje, nerijetko, ima isti ili sličan ishod. 1 * Tvrdokornost da sve što je napisano, zapisano, ima jedinstveno, odlučujuće zna- čenje u kompleksnoj slici djela i nepopustljivost za bilo koju promjenu u njegovoj strukturi, stilu, pojedinačnom izboru i kodu, postaje drugo ime za prostor (pjesnič- ke) slobode, a prisutnost čitatelja, drugog, sugovornika doživljava se kao interven- cija izvana, cenzura. Što se koga tiče što u mom vrtu cvate ruža, čitali smo sa zahvalnošću u jednoj pjesmi. Činilo se da zagovaranje vlastitog vrta osigurava prostor slobode, neobuzda- nog i impulzivnog kretanja, pisanja, što nas je vodilo u stanovito samozadovoljstvo, „užitak u tekstu“, koji je otpisujući, otklanjajući pogled drugog, živio, paradoksalno, upravo od njegove prisutnosti. Od prisutnosti čitatelja i kritičara, sada već, naža- * O rukopisima i piscima, o svijetu i mraku, o sabranosti, slobodi i zidu, o Kinoteci i užitku u tekstu – o zadanoj temi: (Ne)sloboda ili demokratska cenzura.