Nova Istra

298 150. OBLJETNICA VIŠKE BITKE Alfons Freiherr von PEREIRA-ARNSTEIN slavnim bitkama, zakletva na zastavu, naš odgoj, način razmišljanja, osjećaj časti, naša višestoljetna tradicija, zajedno s prirođenom ljubavi i vjernosti dinastiji te vr- hovnom ratnom zapovjedniku, čija sveta osoba predstavlja cijelu domovinu, slijepa poslušnost i strogo ispunjavanje dužnosti – na tome je osnovano naše domoljublje. Naše državno pravo ne poznaje razlike između zemalja i naroda Monarhije, čije gra- nice – od Bodenskog jezera do Karpata, od Češke šume do Jadrana – mi branimo našom krvlju. Ami pomorci dnevno s poštovanjem i ponosommotrimo sveti i drev- ni simbol naše moći, našu slavnu i neukaljanu crveno-bijelo-crvenu ratnu zastavu. Popodne 25. lipnja, kad smo bacili sidro na sidrištu kod Fažane, stigla je vijest o pobjedi kod Custozze, koja je u nas izazvala neopisivo slavlje s velikom zastavnom „galom“ te ispaljivanjem počasnih salvi od 21 metka sa svih brodova eskadre. Slje- dećeg dana, 26. lipnja navečer, isplovila je oklopna eskadra pod zapovjedništvom kontraadmirala Tegetthoffa. Mi smo na Kaiseru bili uvjereni kako je riječ o noćnoj taktičkoj vježbi jer je stvarni razlog isplovljavanja, koji je bio poznat samo našem zapovjedniku, bio tajan. Tek se sljedećeg dana, kad se oklopna flota još nije vratila, na palubi počela širiti vijest da je oklopna eskadra otišla do Ancone kako bi obavila oštar izviđaj. Poslije povratka oklopne eskadre navečer 27. lipnja, saznali smo da je Tegetthoff potpuno iznenadio gotovo cijelu talijansku eskadru okupljenu u Anconi. Ipak je odustao od napada na Anconu jer se bojao da su pred lukom položeni min- ski zasuni, što mu se činilo potvrđeno kretanjem talijanske krstarice Esploratore 7 , koja prilikom bijega pred našom oklopnom eskadrom nije uplovila izravno, nego u jasno vidljivom cik-cak kursu. Tek smo poslije bitke kod Visa saznali kako Talijani tada još nisu bili položili mine. Zatim je nastavljeno vježbanje oštrim streljivom na moru, pri čemu smo posebno uvježbavali gađanje cijelim bitnicama koncentriranom paljbom na cilj, što nam je poslije bilo od velike koristi. Kad je 4. srpnja stigla vijest o bitci kod Königgrätza, osjećali smo poraz naše braće po oružju na sjevernoj bojišnici jednako bolno kao da je bio naš vlastiti. Stoga nas je dvostruko jače obuzela guruća želja potvrditi našu hrabrost te pobijediti ili umrijeti za cara i domovinu. Nakon što je stigla i fregata Nj. Vel. Novara , kao posljednji još nedostajući drveni brod naše divizije 8 , započele su 6. srpnja vježbe divizija cijele eskadre na otvorenome moru, pri čemu smo čak mogli vidjeti Monte di Ancona (Monte Conero – op. prev.), ali neprijatelja nismo sreli. 7 Ustvari je to brzi parobrod s pogonom na bočne kotače (op. Z.F.). 8 Na Novari je tijekom opremanja (zbog sabotaže?) izbio požar, stoga je njeno dovršavanje kasnilo (op. Z.F.).