Nova Istra

272 KOD MARULA 2014 ı 2015. je presretnuo poruku Komunističke partije Španjolske koja planira atentat na Gib- raltar. Englezi mu baš i ne vjeruju, ali ipak plaćaju. Predaje pismo pisano njegovim rukopisom na kraju kojeg je vidljiv pečat s inicijalima P.C.E. (Pedro Castillo Earle iliti Partito Comunista de Espana). Shvativši prijevaru, Englezi obavješćuju frankističke vlasti koje dolaze u kuću i ispod kreveta izvlače ujaka koji se tamo bio sakrio. Nekoliko dana u ćuzi, ali fašisti- ma je zapravo simpatičan ovaj mladić koji je nasamario Engleze. Nitko mi do sada još nije uspio objasniti kolika je uopće bila vjerojatnost španjolskog komunističkog napada na Gibraltar onih godina, ali tako je kako je. Amerika Scena se drastično mijenja. Nalazimo se na čistom i urednome mjestu, vile s vrto- vima, njegovani travnjaci, rockabilly frizure, nasmiješeni plavušani i plavuše, svatko ima hladnjak i perilicu rublja. Obitelj se iz Teksasa seli u Arkansas, u područje tako- zvanog biblijskog pojasa ( the Bible belt ), duboka je to provincija Sjedinjenih Država. Moj otac sin je dobrostojećeg farmera, vrlo religioznog čovjeka, kršćanskog me- todista. Biti protestantske vjere u zoni biblijskog pojasa nema ekplozivnu potenciju koju ima kada si protestant u iznimno katoličkoj Španjolskoj, čak suprotno, ima dimenziju snažnog konzervativizma. Uz Ameriku je vezano manje anegdota, a više pretpostavki i interpretacija. Raz- log leži u karakternoj rezerviranosti i sramežljivosti moga oca, nesklonog govori- ti o sebi. Postoje fotografije, neke na kojima je odjeven u ragbijaški dres, neke iz srednjoškolskog almanaha. Bio je poput holivudskog glumca. Čisto lice, plavušan, čuperak na glavi, pogled otvoren i umilan. Nikakve naznake, ništa što bi dalo na- slutiti da će ovaj dobri dečko iz duboke provincije prijeći ocean i doživjeti neobične zgode. Završivši srednju školu, upisuje se na sveučilište i nakon tri godine diplomira kemiju. Tu i tamo izađe s nekom djevojkom u kino, sasvim uobičajeno za Ameriku onoga vremena. Ali nešto u njemu snažno kuha. To je poziv. Usprkos mojemu obrazovanju, ne znam mnogo o tim religioznim stvarima. Nešto me nagoni da tražim objašnjenja drugdje, možda je u pitanju tihi otpor koji sebi tako nalazi put izvan pritiska okru- ženja, put koji vodi do prihvaćanja obitelji i ne prekidanja veza. Ne želim ne poštiva- ti ga. Za njega je to poziv i gotovo. Toliko snažan da se priključuje neobičnoj i veseloj družini. Vrijeme je za pokret.