Nova Istra

270 KOD MARULA 2014 ı 2015. Linea kao na reklami. I pliva, pliva, pliva sve do Amerike. Mc Allen. Selo u Texasu, u okolici Svetog Antuna. Jednom u Sv. Antunu, odatle možete vidjeti utvrdu Alamo, gdje su se američki junaci do posljednjeg daha opirali navali meksičke vojske. U susjedstvu slavnog Alama, u seljačkoj kućici u spome- nutom Mc Allenu rodio se moj otac. Na vanjskom zidu kuće još su vidljivi tragovi metaka ovaj put američkih, usmjerenih na ljude Panča Ville koji su unutra bili zaba- rikadirani. Današnja granica s Meksikom samo je nekoliko koraka odavdje. La Linea de la Concepcion, linija začeća izvija se i ide u teksašku pustinju, nala- zi rupu kakve krtice ili neke druge pustinjske beštije sličnih rovarilačkih navika te prelazi preko tla i mora dok na opće iznenađenje seljaka i ribara ne izviri u kakvoj krškoj jami, škulji upotrijebljenoj za posebnu svrhu o kojoj ćemo, međutim, kasnije govoriti. Konačno, linija pronalazi još jednu granicu koju treba označiti, na nju za- sjesti, pomaziti je. Sada smo u Trstu, godine su šezdesete. Gotovo je sigurno (može se iščitati iz ovih i onih međunarodnih spisa) da je to Italija. Nije bila do jučer jer su gradskom upravom upravljali Amerikanci do 1954. Prije njih Trst je bio luka koju je mazio austro-ugarski imperij. Trst još i danas ne smatraju Italijom neki najbliži susjedi koji pripadaju drugoj galaksiji, tko zna kako će biti sutra, ali danas je tako. Susjedi su Jugoslaveni, titoistički komunisti koji su si zadržali Trst nakon što su grad oslobodili od nacista u samo 40 dana. Udaljavam se od povijesnih traktata, nije vrijeme za njih, barem ne u prvom pog- lavlju. Ali znak koji bih vam htio darovati upravo je to raspoznavanje moje linije začeća, Linee de la Concepcion. Postoje mjesta razgraničenja, jasna, precizna. Ne tek obične granice između država, prijatelja i rođaka. Govorimo o crnoj Africi, o ostacima kolonijalne aristokratske Engleske u Španjolskoj u kojoj vladaju fašizam i reakcija, govorimo o Herkulovim stupovima, o meksičkim revolucionarima, onako prljavima i smrdljivima te o razglednici poslanoj iz američke zabiti. Sve tamo do Željezne zavjese, posljednje granice Hladnoga rata. Ukupno gledajući, u mojoj retro priči uvijek se nalazi neka ekstremna krajnost, apsolutna „drugačijost“, civilizirana ili barbarska, s ove ili s one strane. Uz to i obični muškarci koji ribarskim brodicama prevoze svašta, pa razumne žene što u dugim haljinama skrivaju cigarete, ljudi koji lunjaju simo i tamo, podijeljene obitelji, znati- želja za nečim drugim, fascinacija i privlačnost svega onoga što se smatra različitim... Linija ‘37 Onaj simpatični Francisko Franko, el generalissimo, došao je gore iz Afrike sa svo- jom crnom stražom, predani crni Afrikanci u zaštiti katolicizma i i fašizma, tek jedna od mnogih nastranosti frankizma. Očito su prošli i ovuda, preko Linije. Fran-