Nova Istra

223 TiborWEINER SENNYEY OGLEDI I ZAPISCI srednu primanju misli i tema i u osvješćivanju pjesničkih nastojanja, što je dovelo do djelomične preobrazbe Weöresove poetike.“ Iz Weöreseva djela Schein, kao i svi ostali, naravno ističe knjigu „Prema ispunjenju“, koju je autor ovako posvetio: „Zahvaljujem Béli Hamvasu, mome meštru, što sam mogao napisati ovu knjigu: u meni je stvorio harmoniju. (…)“ UWeöresevoj poeziji ostalo je, međutim, i drugih značajnih tragova te duhovne integracije, usprkos tomu što se dio njih djelomice izgubio. Riječ je o jednom sasvim zasebnom svijetu. U nastavku ćemo pokušati otkriti taj izgubljeni svijet. Na temelju dostupnih dokumenata zaključujemo da je prepiska između Sándora Weöresa i Béle Hamvasa bila razmjerno kratka, počela je negdje koncem Drugoga svjetskog rata i završila prije sklapanja braka Weöresa i Amy Károlyi. Premda u izdanjuWeöresevih pisama iz 1998. godine urednik navodi da se njihovo druženje – koje je u svakom slučaju i književnopovijesno značajno, a u smislu međusobnog duhovnog utjecaja neprocjenjivo – na upadljiv način završilo kada je brak počinjao; prema drugim izvorima i sjećanjima, pak,Weöres je otvoreno govorio o Hamvasu čak i tijekom šezdesetih godina:„Grozno je kako ga ignoriraju.“ Premda se u posljednje vrijeme pokazalo da su mnogi poznavali, čitali, te u najma- nju ruku i susretali Bélu Hamvasa, nitko nije govorio – ili točnije samo ponetko jest – o tomu kako se najzreliji njihov odnos razvijao kao odnos majstora i učenika. Weöreseva pisma tu i tamo ostala su sačuvana, fragmentarno i nekako u krhotina- ma, ali Hamvaseva pisma, koja su se dosad mogla čitati samo u časopisima, pojavit će se u knjizi, nadamo se, krajem godine (2013., op. ur. ). Imao sam prilike pročitati ih i srediti. Nadam se da će i drugi imati tu priliku, ako se nakon Hamvasevih Dnev- nika uskoro objave i Pisma . Čeka se, uostalom, još i na uređeno izdanjeWeöresevih pisama te je moguće da će se nakon nedavno objavljenih „Sabranih proznih djela“ prije ili kasnije pojaviti upravo pisma. Kolika je važnost i značenje komparacije ove prepiske, shvatio sam upravo iz ovoga mog pokušaja rekonstrukcije. Prvo sačuvano pismo je Hamvasevo. Dopušteno mi je citirati samo pojedinosti: „Dragi moj Sándore, nedjelja je, pet sati popodne, upravo sam se okupao u potoku i ovo je moj prvi spokojan sat otkako si otišao. Volio bih da si napisao makar neko- liko riječi, dijelom i zbog mnogih stvari koje su još u tijeku, koje su sve bile otvorene kada smo se rastali. Posebno me zanima sljedeće: kako stoji stvar s tvojim stupanjem na dužnost? I: kakav je bio susret s mojom suprugom? Tvoj brzojav dobio sam dosta kasno, zbog jakoga zračnog napada, tek u utorak. Trećega je dana moja supruga na- pisala takvo pismo kao da sam te potkupio za ubojstvo iz potaje. Kakva čudna žena! Ponekad pomislim kako me ne podnosi, bilo da sam strpljiv, bilo ljutit, bilo da je vo- lim, ili sam popustljiv, bilo da joj dajem srce. (...) Ni prije nisam ‘razmišljao’ o tvome