Nova Istra

199 Dragutin LUČIĆ LUCE EKSKLUZIVNO Izabranim motom već smo svoju stvar postavili na stvar Sutlićeva mišljenja. * Misliti na tu stvar znači misliti na i u raz-među svjetova , na i u kojemu se nahodimo i mi sami. Utoliko je njegova stvar i naša stvar. U ovom pokušaju razmeđe prepoznaje se u naslovu Praksa rada kao znanstvena povijest iz 1974., iza kojega su, u Ogledima uz filozofijsko ustrojstvo Marxove misli 1 , kako glasi podnaslov, sabrani „neophodni koraci“ na putu metafizike u njezine krajnje mogućnosti ergo nihilizam, e da bi se dogodio„uskok“ u izvornije kazivanje i mišljenje, odnosno iskustvo bitka – povijesno mišljenje . Na ovoj prolaznoj i prijelaznoj postaji mišljenja pojmovi se još u dobroj mjeri iscrpljuju iz arsenala novovjeke filozofije (s tradiranim parom existentiae – essentiae ), što će u kasnijim predavanjima i zapisima biti napušteno, takoreći, ostav- ljeno za sobom, jer je povijesnom mišljenju u njihovu ruhu postalo ne-udobno. Raspad U cjelini opusa koji čine objavljeni spisi, ali i neobjavljeni zapisi i predavanja, Sutlić Marxovo mišljenje tumači kao nauk o nihilizmu. Proniče ga kao mišljenje u stisci (u apsolutnoj opasnosti), jer je obuzeto demonskim stanjem svijeta, koje se ogleda u njegovu raspadu na ovostranu „zbiljsku iluziju“ (inter-„nacionalnu ekonomiju“ – Adam Smith) i onostranu „iluzornu zbilju“ („filozofija kao filozofija“, što je tautolo- gijski izraz za filozofiju koja je za sobom ostavila uzvišeno ime ljubavi da bi se pro- metnula u apsolutno sebeznanje onog apsolutnog, odnosno da bi postala apsolutna znanost – G.W.F. Hegel), odnosno na totalitete „zbiljskog neznanja“ i „nezbiljskog znanja“. Zašto demonsko? Zato jer je i jedno i drugo, iz u Maxovu mišljenju izbo- rene perspektive (koja hoće biti i ptičja i žablja – ujedno), jedno jedino neznanje kao neznanje, te može zaključiti: „Neznanje je Demon“. Usput rečeno, ni znanje se neće pokazati manje demonskim; Marxov takoreći suvremenik, Søren Kirkegaard iz svoje će vizure izvesti posve nasuprotan, jednako toliko lapidaran zaključak, po- antu cijelog svog opusa, dakle: „Znanje je demonsko!“ (Ovdje je važno napomenuti da obojica Hegelovih učenika pod „znanjem“ predmnijevaju Učiteljevo „apsolutno sebeznanje onog apsolutnog“, dakle „apsolutno znanje“!) No, takoreći usputno, nije li već Shakespeareovu Hamletu bilo dano da s razočaranjem ustanovi kako je zapra- vo i jedno i drugo – demonično, jer je nužno asimetrično. * Napominje se da je riječ o dijelu izlaganja što ga je autor pod naslovom Dosada kao taedium vitae održao 20. ožujka 2015. na Filozofskom simpoziju : Povijesno mišljenje u obzoru suvremene filozofije , koji je priredio Odjel za filozofiju Matice hrvatske, u povodu 90. obljetnice rođenja Vanje Sutlića . 1 Vanja Sutlić: „PRAKSA RADA KAO ZNANSTVENA POVIJEST – Ogledi uz filozofijsko ustrojstvo Marxove misli“, Kulturni radnik, Zagreb, 1974. Napominje se da će se u nastavku teksta za ovo izdanje rabiti oznaka VSPR.