Nova Istra

182 NOVI PRIJEVODI Drago MEDVED Misao Misao ti padne na pamet, tiho poput mjesečine uvečer, samo da nam još zvijezda namigne. I evo je u tebi, da te podsjeti kako vrijeme curi u te, kako je svemir bez nas beskonačno ništa. Odgovaraš joj šutnjom koja u tebi prebiva i novom mišlju koja se u tebi rađa. Tako razumiješ i zvijezde koje tkaju koprenu noći. Tek kad sam utihneš progavara u tebi i druga šutnja. Polje Zrakom je vjetar prohujao, trag proljetne vlage dočarava iz zemlje miris duboke brazde. Preko polja doletjela ptica, iza ravne crte porodilo se obzorje. Obuzme me tajna vječnosti koja lebdi nad brazdama. Da bih shvatio beskonačnost, izmjerio sam razdaljinu, vrijeme, ali ne nađoh onu crtu.